Author: Andrej & Daniela Urem

Komentar objavljen na hrvatskom radiju 3zzz Melbourne, Hrvatskom radiju Sydney i australskom Hrvatskom Vjesniku OGROMNO BOGATSTVO AUSTRALSKIH HRVATA Marjan Bosnjak Ponekad se dogodi da nismo ni svjesni sto sve imamo, kakva imamo bogatstva i kakve vrline. Ovoga tjedna vam zelim govoriti o jednom zaista ogromnom bogatsvu kojeg imaju australski Hrvati, a da toga mnogi nisu ni svjesni. Ovoga tjedna vam zelim govoriti o nasim hrvatskim umirovljenicima, jer su oni za nas i za nasu zajednicu, jedno zivo bogatstvo. A koliko je to nase zivo bogatstvo? kao sto rekoh -mnogi nisu ni svjesni. Na hrvatskim radio programima, kako na drzavnom SBS-u, tako i na 3zzz, pa i u Hrvatskom Vjesniku, svi smo povremeno culi ili citali vijesti, obavijesti i drustvene oglase nasih umirovljenickih drustava, koji oglasavaju ili neki rucak ili neki izlet. Svi smo dakle culi o nasim umirovljenickim drustvima i svi znamo da postoje. Ali znate li mozda koliko ih imamo? Znate li mozda koliko umirovljenika oni okupljaju? Znate li da samo ovdje u nasem gradu, u Melbourneu, ima cak sedam hrvatskih umirovljenickih drustava, te jos dva u obliznjem Geelongu.? A znate li da hrvatsko umirovljenicko drustvo u Springvaleu ima cak 718 clanova? Drustvo u Sunshineu ima preko 300 clanova, u Clifton Hillu skoro stotinu a u Centru hrvatske zajednice u Geelongu 150. A koliko umirovljenika tek imamo u drugim gradovima, u Sydneyu, Perthu, Adelaidei, Brisbaneu, Canberri? Mi ocito nismo ni svjesni s kakvim ljudskim resursima, s kakvim znanjem i zivotnim iskustvom raspolazemo Nasi umirovljenici su nas ponos, ali i nasa neocekivana snaga i bogatstvo. Pravo bogatstvo nije samo novac, nego su pravo bogatstvo- ljudi, jer su ljudi ti koji stvaraju i novac i sva druga bogatstva. U povijesti, vecina naroda je svoje stare ljude cijenila i postivala. Stari ljudi su postivani radi svojeg znanja, radi svojeg zivotnog iskustva, i radi svoje mudrosti. Neki u novije vrijeme pogresno misle da kada ljudi jednom prestanu raditi, kada odu u mirovinu, da tada prestaju biti produktivni i korisni, da je tada njihova vrijednost na neki nacin puno manja, nego kada su bili zaposleni. Takvo je primitivno shvacanje potpuno pogresno. Dapace sto se tice nase Hrvatske zajednice, upravo su nasi umirovljenici ti koji nasoj zajednici i nasem drustvenom zivotu mogu najvise doprinijeti, Nasi su nam umirovljenici dragocijeni jer imaju i vremena i znanja a takodjer i veliku ljubav prema svojem hrvatskom narodu.. Umirovljenici su ljudi koji ne moraju svakoga radnog dana otici na posao i za nekoga raditi. Oni imaju puno vise slobodnog vremena kojeg mogu posvetiti i sebi i svojoj obitelji, i svojim unucima, i svojim hobijima, ali i svojim drustvima i svojoj hrvatskoj zajednici. Mnogi od nas koji nismo u mirovini moramo svakoga radnog dana otici na posao i za nekoga raditi. Mnogi smo pored toga vremenski ograniceni i obiteljskim i brojnim svakodnevnim obvezama, radi kojih jednostavno ne stignemo sudjelovati u hrvatskom drustvenom zivotu koliko bi htjeli i trebali. No za razliku od nas, nasim je umirovljenicima svaki dan relativno slobodan. Oni nemoraju ici nekome ostvarivati profit. Oni svoje vrijeme mogu posvetiti ili svojim privatnim aktivnostima ili nasim drustvenim. A sve je vise nasih umirovljenika koji vec sada svoje vrijeme posvecuju nasoj hrvatskoj zajednici i nasim drustvima. Sve vise je umirovljenika koji pomazu svojim crkvama. Koji pomazu sa opcim odrzavanjem, sa uredjivanjem vrta, s ciscenjem, ili necim drugim. Sve su to vazni poslovi koje netko mora napraviti. A evo jos nekoliko primjera; Ima nasih umirovljenika koji, recimo, vole nogomet i koji svoje slobodno vrijeme daruju nasoj Croatiji Melbourne. Neki od njih, poput Ivana Pavlovica i Rudija Horvata, tamo preko tjedna pomazu u uredu, odgovaraju na telefone, vode kuhinju, rade za barom, organiziraju zabave, sakupljaju pomoc za klub i upisuju clanarine. Tu je i nas umirovljenik Pero Micic koji vec duze vremena dobrovoljno radi na hrvatskom radio programu i odgovara na telefone. A tu su i drugi umirovljenici koji ili dobrovoljno pred crkvama prodaju knjige ili pisu pisma ili pak organiziraju peticije. Mnogi drugi umirovljenici redovito priredjuju ili ruckove ili organiziraju izlete-ponekad cak i ambiciozne. Tako su nedavno umirovljenici iz Sunshinea pod vodstvom gdje Ecije organizirali vrlo uspjesno putovanje cak u Lourdes, Vatikan i Hrvatsku. Mnogi drugi umirovljenici dobrovoljno rade na zabavama,- ili sluze ili kuhaju ili ciste. Ovakvih bih primjera mogao navesti jos mnogo. Da nije nasih umirovljenika koji to rade sasvim dobrovoljno, to bi morao raditi netko drugi, netko koga bi se vjerojatno moralo i platiti, a kao sto svi znamo, nasi klubovi, nasa drustva i nase ustanove uglavnom i rade dobvrovoljno pa bas ni nemaju previse sredstava za place ili za skupe radove. Nasi umirovljenici su zapravo jedna citava vojska vrijednih i sposobnih ljudi i zena koje ne smijemo iskljucivati iz naseg drustvenog zivota, nego dapace, koje, trebamo jos vise ukljucivati u sva nasa drustva, u sve nase aktivnosti. Hrvatska bi drustva zamolio da nasim umirovljenicima otvore vrata i pruze ruku, te da ih pozovu da se jos vise ukljuce u drustveni rad. Nasi su umirovljenici jedna ogromna snaga, koja u vecini, i hoce i moze, biti od velike koristi za cijelu nasu hrvatsku zajednicu. A sve nase hrvatske umirovljenike koji ovo citaju/slusaju bih zamolio, nemojte cekati da vas netko pozove. Ako mozete i hocete pomoci, nazovite vi prvi. Budite Vi, ti koji ce poduzeti prvi korak, koji ce prvi kontaktirati. Nazovite Vi svoje najblize hrvatsko drustvo, hrvatski dom, hrvatski klub ili hrvatsku crkvu i ponudite im svoje znanje i svoju pomoc. Barem nekoliko sati tjedno. I nasoj zajednici a i Hrvatskoj su danas potrebni svi Hrvati, i stari i mladi, jer svi mi, i stari i mladi volimo svoj narod i svoju Domovinu, kako to vrlo dobro kazu zadnje dvije kitice nase hrvatske himne Lijepe Nase Dravo, Savo, Drino, teci nit ti Dunav silu gubi, Sinje more svijetu reci, Da svoj narod Hrvat ljubi. Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrasce bura vije, Dok mu mrtve grob sakrije, Dok mu zivo srce bije. Marjan Bosnjak Bosnjak@telstra.com