… Putujuci kroz mala mjesta Like covjek dobiva bolan osjecaj da je cijeli
svijet izumro, jedino je priroda poput mlade nevjeste pokazala svu svoju
raskos i ljepotu. Zapusteni vocnjaci krcati su plodovima, ono malo
obradjenih njiva izgledaju kao biseri. Uglavnom nepokosene livade, na nekim
mjestima su rastom nadmasivale covjeka. Kao u nekom ruznom snu, hodala sam
tim napustenim selima, nadajuci se da cu nekoga sresti, nesto vidjeti ili se
barem probuditi iz tog mucnog sna, ali nista osim pustosi. U mom rodnom
mjestu ostalo je samo nekoliko staraca i svaki put kad im pisem ili ih
vidim, sve ih je manje. Obisla sam svaku kucu, svakog starca ili staricu.
Odnijela im skromne ali korsne poklone. Plakali smo, smijali se i spominjali
ne tako davna vremena, kad je moje rodno mjesto cvalo od zivota. Kako je
tuzno gledati tu napustenu zemlju, tu niciju zemlju, za kojom se toliko
prolilo suza, znoja i krvi, kroz stoljeca. Groblje je jedino mjesto gdje je
nas Lovincana svakim danom sve vise i vise. (…)
… Ne znam od cega ljudi zive, ali svi imaju visi standard od mene. Svi
kukaju. Oni koji imaju vise kukaju vise, a oni sto imaju manje, kukaju
manje. Gotovo se svi slazu da se u Hrvatskoj nista ne isplati. Ne isplati se
uzgajati janjce, pilice, praviti sireve. Na farmi od nekoliko stotina ovaca,
vuna se pali, jer se ne isplati prati, a iz Novog Zelanda dojde cista.
Tehnicka roba i odjeca je skuplja, hotelske usluge jeftinije, a pogotovo u
privatnom smjestaju. Voznja autobusima, a pogotovo vlakom je vrlo jeftina.
Nitko ne ide bez mobitela, a ja sam im izgledala kao bijela vrana bez
mobitela, jos i k tome i sat mi se pokvario, tako da sam zapravo bila za
zaljenje a ne “svijetli” primjer kapitalliste. Svi s kojima sam razgovarala
krive nekog drugog za udes i uporno mi tvrde da mi njih ne razumijemo.
Vjerojatno je to istina da mi nemamo pravu sliku o Hrvatskoj, ali tu sliku
je vrlo tesko dobiti. U Hrvatskoj ima svega. Neke stvari su skupe, neke
pristupacne, a neke cak i jeftine, recimo alkohol i cigarete, jer vecina
ljudi pusi. Najskuplji i najtrazeniji predmet za mene, bio je smijesak, koji
se tesko dobiva, a u javnim uredima gotovo ne postoji.
— Josipa Klostranec-Licanka
clanica odsjeka 975 HBZ [Toronto]
—————-
mozda koji “kapitalist’ iz “dijaspore” … zagrize.
jucer sam citao zivotnu pripovijest jedne druge Licanke iz Lovinca. iz sr
hrvatske je u kanadu iselila 1955. godine s petero djece. suprug je otisao
vec 1945. godine. danas imaju dvadesetak unucadi i 23 praunucadi — u
Kanadi.
proslijedjeno: Rudolf Arapovic
distributed by CROWN – www.croatianworld.net – CroWorldNet@aol.com
Notice: This e-mail and the attachments are confidential information.If you
are not the intended recipient of this e-mail, you are hereby notified that
any dissemination, distribution or copying of this e-mail and the attachments
is strictly prohibited and violators will be held to the fullest possible
extent of any applicable laws governing electronic Privacy. If you have
received this e-mail in error please immediately notify the sender by
telephone or e-mail, and permanently delete this e-mail and any attachments.
