(H) Ljepoti i dojmljivosti takvoga tkanja vec se stoljecima dive

 

 

 

Poznato je jezicno pocelo izricaja kulta (=bogosluA 3/4 ja) i kulture(=stvaranje, olikovljenje i njegovanje covjekova duhovnoga i materjalnoga stvaralaA!tva). Nerijetko se – nadasve u drevnim civilizacijama – oboje stvaralo s bogosluA 3/4 jem i oko bogosluA 3/4 ja, no u nastavku povijesti stvari
su sve naglaA!enije hodale cas u bliA 3/4 oj med|usobnoj povezanosti, cas odvajajuci se, pa i udaljavajuci se od protimbe jednog s drugim. U pasionskom pjevanju u Vrbanju na otoku Hvaru, kao i na citavom otoku, te dakako, i na A!irem naA!em priobalju i otocima – od Srednjega se vijeka na ovamo odvijalo osebujno tkanje, odnosno sljubljivanje kulta (bogosluA 3/4 ja) i duhovne kulture. Pri tomu mislimo na cudesnu bogatu krA!cansku pasionsku baA!tinu – nadasve u mediteranskom krA!canskom krugu – koja po citavoj Europi i kod nas svjedoci o ljepoti tog
povezivanja. Stvaralo se je tkanje od vjernicke duA!e i od materjalnih sakralnih znakova i simbola, te na dojmljiv i dirljiv nacin od glasovnoga oblikovanja biblijskih i drevnih liturgijskih tekstova u Velikom tjednu. Pored grada Hvara, Staroga Grada, Vrboske i Jelse i Vrbanj se istice proA 3/4 etoA!}u tih Â<> izraza, naime kulta i kulture. No, za razliku od cetiri spomenuta hvarska gradica – po njihovoj urbanoj slici i povijesno-umjetnickoj baA!tini svima doista prilici ime grada – Vrbanj je izrazito poljodjelsko mjesto. BaA! kao takvo sacuvalo je baA!tinu
spomenutog tkanja na vlastiti nacin, te bi se moglo kazati da je pucko pasionsko pjevanje u Vrbanju tradicijski sacuvanije, u odredenom smislu izvornije.
Ljepoti i dojmljivosti takvoga tkanja vec se stoljecima dive stanovnici – u pravilu vjernici katolici-otoka Hvara, ali i mnogi drugi, jer je zapaA 3/4 eno da se na tomu otoku ponajbolje sacuvalo, dapace da je ostalo A 3/4 ivo to pasionsko tkanje. Zato su naA!i etnolozi i muzikolozi s
pravom posjecivali paA 3/4 nju tom duhovnom bogatstvu na otoku Hvaru, pocevA!i od marnoga sakupljaca puckih obicaja s kraja 19. st. A.I.Carica, te glazbenika i muzikologa B. Sokola, izmedu dva svijetska rata, do A 3/4 ivuceg glazbenika i tonskog snimatelja Ljube StipiA!ica, da
navedem samo najvaA 3/4 nije. Spomenutima se sada pridruA 3/4 uje i gospodin Miki Bratanic, koji je ne samo zaljubljenik u vrbanjsku (i hvarsku) pasionsku baA!tinu, nego je i njen marni njegovatelj i, evo, zauzeti snimatelj i objavljivac. Medu poznatim nam, dakle, sakupljacima i snimateljima pasionskih napjeva otoka Hvara, ovaj je izbor Bratanicevih puckih napjeva posebno vrijedan. M. Bratanic se je dobro odlucio da prezentira samo jedan uzorak, naime pasionsko bogosluA 3/4 je (liturgijsko i pucko) triju zavrA!nih dana Velikoga tjedna samo u jednom mjestu, tj. u Vrbanju. Zato je u izabranoj zbirci cjelovit. Uz to, ovaj tonski zapis – pored vec objavljenih i snimljenih – nosi napjeve koji joA! nigdje nisu objavljeni. Zato nam ovaj nosac zvuka dolazi kao dragocjeni glasovni zapis pasionskih sadrA 3/4 aja. Pred nama su, evo, napjevi koji viA!e nisu u repertoaru crkvenih puckih pjevaca. Tom gubljenju je, naA 3/4 alost, uvelike doprinjela krivo protumacena liturgijska obnova Velikog tjedna prema normama Drugoga vatikanskoga sabora, u kojoj je doA!lo – kako nam je poznato – do znacajnih tekstovnih promjena. No, taj gubitak, skoro do zaborava, joA! viA!e se je dogodio u naletu novih nekriticki vrednovanih pjesama i popjevki. Voditelji A 3/4 upnih zborova nakon Drugog vatikanskog sabora – nerijetko tek priuceni u glazbi, a ne pravi glazbenici – podcjenili su viA!estoljetnu vrijednost puckih kantadura i nisu znali vrednovati glazbeno bogatstvo Â<>. Dakako, sve A!to je staro nije nuA 3/4 no i vrijedno-nerijetko nalazimo i na manje vrijedne, pa i na nevrijedne baA!tinjene tragove – ali o hvarskoj se pasionskoj baA!tini – da se posluA 3/4 imo evandeoskim rijecnikom- utemeljeno moA 3/4 e kazati : Â>>Valja staroÂ>>(usp.Lk.5.39). U tome stoji i vrijednost ovoga tonskog zapisa. Dvadeset i A!est napjeva – koliko ih nosi ovaj iznimno vrijedan CD-prva je cijelovita zbirka pasionskih napjeva iz jedne hvarske A 3/4 upe. Pri tome je dolicno spomenuti da je dugogodiA!nji vrbanjski A 3/4 upnik – i sam odlican pjevac – don Branimir Marinovic, imao duboki osjecaj za ocuvanje i vrednovanje svekolike glazbene i druge kulturne baA!tine.
Posebna je pak vrijednost ovog CD-a A!to on donosi ne samo psalme s antifonama, prorocke i evandeoske ulomke koji i danas – prema obnovljenom bogosluA 3/4 ju Velikog tjedna – ulaze u sadrA 3/4 aj bogosluA 3/4 nih slavlja, nego doslovce i sve bogosluA 3/4 ne sadrA 3/4 aje doista velikih i svetih
dana Velikog tjedna, koji su nekoc bili dio bogosluA 3/4 ja, a koji do danas nisu prispjeli na neki nosac zvuka.U Bratanicevoj zbirci imamo i sacuvanu arhaicnost svega obradenoga dogadanja, i, dakako, stari liturgijski jezik kakvoga je s osjecajem za Â<> znao izreci biblicar i
prevodilac Svetoga pisma, franjevac o. Petar VlaA!ic. Taj biblicar je nadasve znao ostvariti suodnos izmedu jezika kulta i jezicne kulture u naA!emu kulturnom krugu. Iz svega, na ovom nosacu zvuka imamo etno-muzikoloA!ki zapis iz kojega se zorno vidi sljubljenost kulta
(bogosluA 3/4 ja) i jedne lokalne kulture. Ovaj CD istinski obogacuje fond naA!e pasionske baA!tine, te valja izreci zadovoljstvo uz objavljivanje ovako visoko kvalitetnog nosaca zvuka.
 

Fra Bernardin A kunca
U Zadru, Sijecanj 2005.

 

Veliki Tjedan – Vrbanj