In the period from 1969 to 1979 humanitarian aid has been sent to more than 40 countries
Vladimir Paleček (1940-1990), founder of the International Fund “Hungry Child” in 1969
Logo of the “Hungry Child” International Fund
| How the international fund “Hungry Child” was born A catastrophic earthquake hit Sicily in 1968 in which many men, women, and children lost their lives. Gibellina, Salaparuta, Santa Margarita, and Montevago were wiped off the map. … When I walked through these places, when I saw hundreds of tents which had to replace warm homes, when I saw children without parents, when I saw children naked, barefooted, and hungry, who crowded around me, I came to the idea of creating a movement which would have one goal – TO HELP CHILDREN. I was deeply moved by this tragedy sincew it was the greatest I had ever seen. I said to myself then: Vlado, from now on you are going to work for poor children throughout the world. While returning to Zagreb, I mulled over the detils of an idea to form an organization whiose name I didn’t yet know. I knew only one thing – that the primary aim of this organization would be to help suffering children throughout the world. One day, while thinking about the most appropriate name, I concluded that the organization I wanted to activate would be named the Internation Fund “Hungry Child”. After this I composed a resolution to articulate the goals of this future humanitarian organization. … Source [Paleček: War on Hunger, pp. 68-69] The international Fund “Hungry Child” is a voluntary humanitarian organization for assisting children and for that reason it cannot become the instrument of any ideolgy or any system. This is not passive neutrality, but a necessary bridge between the rich and poor which is dictated by the needs of today’s world. (From a speech by Eng. Vladimir Paleček at the Iitiating Session of the Internation Fund “Hungry Child”, 1969) Source [Paleček: War on Hunger, p. 71] |
Humanitarian activity of the International Fund Hungry Child is world-wide known. Its founder (1969 in Zagreb) and the Secretary General was Vladimir Palecek (1940-1990). In the period from 1969 to 1979 humanitarian aid (medicaments, food, clothing, ambulances, money) has been sent to more than 40 countries throughout the world:
Many individuals (painters, musicians etc.) and companies (especially food producing and transport companies) in Croatia contributed to the activity of the International Fund Hungry Child. Vladimir Palecek also founded and was the Secretary General of the International Committee for the Protection of Unborn Children (1986 in Vienna) and the International Mission for Science and Peace (1988 in Geneva). He collaborated also with Mother Teresa.
Mother Teresa in Zagreb in 1977 with Fr. Anto Gabric and Vladimir Paleček
on the left. Many thanks to Snježana Božić for the photo.
Vladimir Paleček handing over the keys of the ambulance car to Mother Teresa.
Father Anto Gabrić on the right.
| VLADIMIR PALEČEK (Zdenci, 1940. – Zagreb, 1990.) osnivač Međunarodnog fonda “Gladno dijete” i humanist ispred svog vremena “Danas smo suočeni s tragičnom činjenicom da je većina ljudi nedovoljno ishranjena i da mnogi umiru od gladi. Ova stravična smrt najviše pogađa nedužnu djecu. Umiranje djece od gladi teška je optužba našem vremenu i svakom pojedincu, jer svijet nije gladan zato što nas ima previše nego zato što nije ekonomski humano organiziran. Zato mi pozivamo sve miroljubive ljude cjelokupnog čovječanstva da se pridruže našim zajedničkim naporima u borbi za punu afirmaciju Međunarodnog fonda ‘Gladno dijete’. Osnovni cilj tog Fonda bit će borba protiv gladi kod djece svih naroda, bez obzira na rasu, boju kože, vjersku pripadnost, nacionalnost ili političko uvjerenje. Pored ovog osnovnog cilja Međunarodni fond ‘Gladno dijete’ borit će se i za sve ono što će humano pomagati njegovo djelovanje. Nadamo se da će naša rezolucija naići na široki odaziv u svijetu jer za Međunarodni fond ‘Gladno dijete’ neće biti vezana nikakva politička aktivnost bilo koje zemlje” – deklaracija je u povodu formiranja Međunarodnog fonda “Gladno dijete” autora Vladimira Palečeka, dipl. ing. agronomije, koji je još kao student Zagrebačkog sveučilišta, potresen stravičnim potresom na Siciliji 1968. godine zajedno sa suprugom odlučio pokloniti svoje vjenčane prstenove za pomoć nastradalima. Prva nevladina udruga iza “Željezne zavjese” Dirnut njihovom gestom talijanski veleposlanik pozvao ih je da dođu u Palermo i svoje prstenove daruju prvom paru koji se vjenčao nakon potresa, što su i učinili. Nakon što je Paleček na Siciliji vidio kako su potresom i neimaštinom pogođeni napose najmlađi, odlučio je kako će se nakon što diplomira, baviti isključivo pomoći djeci svijeta. “Tako sam po povratku u Zagreb počeo razrađivati ideju o osnivanju jedne organizacije kojoj nisam znao niti ime. Znao sam samo jedno – da će osnovni cilj te organizacije biti pomoć ugroženoj djeci svijeta. I tako jednog dana razmišljajući o najadekvatnijem nazivu došao sam do zaključka da organizacija koju želimo pokrenuti nosi ime Međunarodni fond Gladno dijete. Nakon toga sastavio sam rezoluciju Fonda da se vidi što će biti cilj ove buduće humanitarne organizacije. Želio sam da bude međunarodna jer sam znao da je Jugoslavija premalena da od gladi spašava djecu cijelog svijeta. Znao sam da se to može učiniti samo zajedničkom koordiniranom akcijom svih ljudi dobre volje duboko podijeljenog čovječenstva. U vrijeme pisanja Rezolucije želio sam isto što i danas: da ona bude trajni dokument na čijoj će platformi počivati buduća aktivnost organizacije. Tu moju želju objasnio sam nizu uglednih ljudi širom Jugoslavije i zamolio ih za moralnu podršku. Jednom rječju, obišao sam u nekoliko mjeseci cijelu Jugoslaviju, od Skoplja do Ljubljane, i usmeno objašnjavao ljudima različitih uvjerenja i struktura o potrebi stvaranja takve organizacije” – zapisao je tada Paleček.  Vladimira Paleček, autorica ovog članka, u vrijeme djelovanja Međunarodnog fonda “Gladno dijete”, koji je utemeljio njezin otac Vladimir. Izvor fotografije [Vladimir Paleček: Rat protiv gladi, str. 320]
Nebrojeno puta Paleček je i sam putovao u te zemlje.
Nasilni prekid rada Fonda |
Vladimira Paleček: Voćnjak mira (1982.)
Kaligrafirani prijevod na japanski jezik: Yasuyo Hondo-Devide
Crtež: Ivan Lacković-Croata
Fotografije koje slijede objavljuju se ljubaznošću gđe. Vladimire Paleček, kćeri Vladimira Palečeka.
Vladimir Paleček s Vladimirom Prelogom, hrvatskim nobelovcem,
u njegovu uredu u Švicarskoj, koji je podržavao Palečekova humanitarna pregnuća.
Vladimir Paleček u Africi. Kada i u kojoj zemlji?
Vladimir Paleček u svojem uredu u zgradi Međunarodnog fonda “Gladno dijete”,
u Draškovićevoj 9, u Zagrebu, gdje je Fond djelovao nekoliko godina.
Vladimir Paleček s darovanim medicinskim vozilima.
Fond “Gladno dijete” donirao je 1978. godine deset sanetetskih vozila “Renault 4” kao
pomoć liječnicima Ruande, Hondurasa, Angole, Čada, Kenije, Jemena i Ugande.
Vladimir Paleček u Africi. Kada, s kime i u kojoj zemlji?
Vladimir Paleček u privatnoj audijenciji kod Pape Ivana Pavla II u Vatikanu 1980. g.
Na gornjoj slici je djelo Ivana Lackovića Croate.
Sveta Majka Tereza i Vladimir Paleček sa svojom djeceom Vladimirom i Domenikom, tijekom njezina
posjeta Zagrebu 1984. godine, u Zagrebačkoj katedrali.
Jedan od paketa humanitarne pomoći Međunarodnog fonda “Gladno dijete” iz Zagreba,
koje djeluje u razdoblju od 1969. do nasilnog ukidanja Fonda 1979.
Kutije je izrađivala Tvornica namještaja iz Osijeka.
Transport humanitarne pomoći sa Aerodroma u Zagrebu u organizaciji Međunarodnog fonda “Gladno dijete”
Lanac mira, koji je bio predviđen kao godišnje priznanje Međunarodne misije za znanost i mir,
osnovane na Palečekov poticaj godine 1988. u Ženevi u Švicarskoj.
Zgrada na Dubravkinom trgu br. 11 (nasuprot Autobusnog kolodvora) u Zagrebu, sjedište ureda Međunarodnog fonda
“Gladno dijete”, čiju je plemenitu desetgodišnju djelatnost 1979. nasilno prekinuo tadašnji Crveni križ Jugoslavije,
oduzimanjem zgrade Fonda, kao i otuđivanjem cjelokupne arhive i dragocjene imovine.
| Povelja Međunarodne misije znanosti i mira Živimo u vrijeme kada vlada bezgranična utrka u naoružanju. Svjedoci smo izobilja koja nam se pruža i porazne činjenice da mnogi ljudi žive otuđenim i nehumanim životom. Mnogi antagonizmi nisu riješeni, a mnogi su iskrsli. Davni san čovjeka o sveopćem miru i pravdi nije ostvaren. Svjedoci smo brutalnog nasilja, mržnje, predrasuda, nepravde i diskriminacije. Mnogobrojna znanstvena otkrića postala su beskorisna, dapače i štetna jer nemaju moralnu svrhu, budući da ne potpomažu egzistenciju čovjeka. Stvaralaštvo je donijelo ne samo progres nego i razaranje. Kolektivno samoubojstvo civilizacije moguće je svakog trena. Iz tih razloga pozivamo sve miroljubive ljude cjelokupnog čovječanstva da se udruže u MEĐUNAORDNU MISIJU ZNANOSTI I MIRA, koja će se boriti za bolju i sigurniju egzistenciju čitavog čovječanstva. Zalagat ćemo se za potpunu humanizaciju svijeta, koja je jedina alternativa našeg opstanka. Zato ćemo se zalagati za pravedan i častan mir, za univerzalna prava čovjeka, za razoružanje, za miroljubivo rješenje svih sporova i pomaganje ugroženima. Širit ćemo duh međunarodne solidarnosti na osnovi istinske ljubavi, poštovanja, razumijevanja, slobode, ravnopravnosti i nezavisnosti. Aktivno ćemo se zalagati za miroljubivo korištenje znanstvenih i tehničkih dostignuća za dobrobit svega čovječanstva, a ne za njegovo uništenje. Razvijat ćemo duh suradnje i poštovanja među znanstvenicima i svim ljudima dobre volje, jer je to imperativ vremena. Radi ostvarenja ovih ciljeva molimo cjelokupno čovječanstvo, da nam svestrano pomogne u našim zajedničkim naporima za dosljednu afirmaciju Mađunarodne misije znanosti i mira. |
Charter of The International Mission of Science and Peace We live at a time of unlimited competition in armement. We are witnesses of great bounty, however, many live at inhuman life, alineated from everything. Many world antagonisms have not been overcome, and others appear. Man’s ancient dream of universal peace and justice has not been achieved. We witness brutal force, violence, hatred, prejudice, injustice and discrimination. Many scientific innovations have become worthless, and even harmful as they are void of moral purpose since they do not assist the existance of man. Creation has not only brought progress, but desctruction as well. Mass suicide is possible at any given moment. For this reason, we invite all peace loving people to joint the International Mission of Science and Peace whose aim is to strive for better and safer existance of all humanity. We shall strive for absolute humanization of entire world which is the only solution for existence of mankind. We shall strive for a just peace and for universal justice of mankind for disarmement, for a peaceful solution of all conflicts and assist those in danger. We shall spread the spirit of international solidarity based on true love, esteem, understanding, freedom, equality and independence. We shall intercede for the peaceful application of scientific and technical achievements, for the benefit of mankind and not its destruction. We shall develop the idea of cooperation and respect among scientists and all people of good will, it is an obligation of our time. In order to achieve these goals, we plead the entire humanity to assist us in our efforts for the affirmation of the Internation Mission of Science and Peace. |
| Inž. Vladimir Paleček Gladno dijete Osobito mi je drago što u ovoj Međunarodnoj godini djeteta mogu na stupiti i govoriti o nekim problemima života djece zemalja u razvoju. Kad je Generalna skupština Ujedinjenih naroda donijela rezoluciju o proglašenju Međunarodne godine djeteta, vodila ih je pri tome prije svega misao o tome kako žive djeca u siromašnim zemljama. U toj oblasti problema ima i u razvijenim zemljama, no oni su druge naravi. Žalosno je, ali ipak djeca bez roditelja mogu živjeti; bez kruha se, međutim, ne može. Reći ću jedan strašan podatak koji teško opterećuje savjest čovječanstva. Ovo dobro zapamtite! Možete zaboraviti sve što ću vam reći, ali ovo nemojte! Svake minute, svake minute od gladi i njenih posljedica umru oko 72 ljudska bića. To znači da će do kraja ove godine umrijeti oko 40 milijuna ljudi, preko polovice od toga broja su djeca. I to se neprestano dešava danas u Aziji, u Africi, u Latinskoj Americi. Srećom, stanje u Evropi nije takvo. Možemo li i smijemo li biti i ostati ravnodušni? Moram reći da danas u svijetu ima dovoljno hrane da nitko ne umre od gladi, međutim, ljudi su ravnodušni. Zašto? Vjerujem da ima razloga, no jesu li svi opravdani? Koliko ljude zanima glad drugih, problemi svijeta, a koliko zabave, užici, oni sami? Lakše je zatvarati oči i ne znati što se zbiva. Ljudi se u bogatim zemljama bore sa suvišcima kilograma, drže dijetu, ali pritom neće kazati: neću jednom dnevno jesti i, umjesto za vlastitu hranu, dat ću sredstva za gladnu djecu, ili Karitas, ili za djecu zemalja u razvoju. Eventualna ušteda na hrani troši se za luksuz. Dok, s jedne strane, djeca umiru od gladi u naručju svojih majki, dotle se, s druge strane, velik dio čovječanstva bogati i ne zna što bi s novcem. Tu su razlozi koji su me ponukali na osnivanje Međunarodnog fonda “Gladno dijete” koji ima samo jedan cilj, a to je pomoć djeci siromašnih zemalja bez obzira na rasu, boju kože, vjersku pripadnost, nacionalnost i društveno uređenje. Sva djeca na svijetu jednaka su i imaju jednako pravo da žive. Mi smo pomagali i u Jugoslaviji, ali daleko više vani. O tome kako to tamo izgleda ispričat ću neke stvari koje sam doživio, iako se toga ne volim ni sjetiti. Prva akcija Fonda bila je 1969. godine kada je trebalo pomoći Biafri, Otišao sam tamo specijalnim avionom. Nosili smo 2000 kg antibiotika. Na taj avion pucali su 45 puta da ga obore. Bilo mi je užasno, ali sam znao iedno: ako živ dođem u Biafru, bit će spašeno tisuće života. Kad sam konačno stigao, rekao mi je jedan njihov pukovnik: “Bit ćete narodni heroj Biafre.” To uopće nije bitno. Želio sam to napomenuti radi slijedećeg: naime, kad je Biafra vojnički propala, onda su me osudili na smrt vješanjem. Vidite, to je cijena jednog humanizma. I još jedno sjećanje! Jednog sam dana došao u neku bolnicu i evo što sam doživio. U jednom trenutku ustane neka majka, klekne preda me i počne strašno plakati. Pokaže mi svoje dojke i kaže: “Gospodine, ja imam dvije bebe, svaka ima otprilike osamsto grama. Ja nemam što jesti, moje bebe sišu krv iz mojih dojki. Evo, to poručite u Jugoslaviju!” Sve vam to iznosim zbog toga što se to danas neprestano dešava i u Afrci, i u Aziji. Djeca stalno umiru od gladi. Postoje, na žalost, i odjeli bolnica za umiranje djece od gladi. Sjećam se kad sam prije nekoliko godina bio u južnom Sudanu, zamolio sam jednog ministra da vidim gubavce. Uz odgovaranje i primjedbu da je to vrlo opasno i nezgodno ipak sam ih uspio vidjeti. Došli smo na neki veliki proplanak gdje ih živi na tisuće. A žive u uvjetima ispod svakog ljudskog dostojanstva! Uz njih je i misionar, njega sam vidio; imaju i crkvu. Mogu vam reći da sam tamo vidio najljepšu crkvu na svijetu. Nema takve ni u New Yorku, ni u Rimu, ni u Londonu. Mnoge sam crkve vidio na svim kontinentima osim Australije. A znate li kako je ta crkva izgledala? Koliko li je tu vjere u Boga! Crkva je bila niska, bijelo okrečena. Uđem u jednostavnu prostoriju. Sprijeda samo jedan drveni križ, dolje zemlja. Sva je natopljena krvlju. I Isus na križu sav je u krvi. “Što je to?” – upitam. Misionar mi objasni: “Vidite, gospodine, gubavci koji imaju rane po rukama i nogama dolaze ovamo i tako, kad prolaze crkvom, njih stotine, kapi krvi stalno padaju i iza njih ostaju tragovi. Dodiruju u hodu zidove, a kad sv. misa završi, oni još jednom žele pogladiti Isusa. Stotinu puta stave ruku na Njega, na križ. I križ, i sve ostaje u krvi.” Vidite, to je vjera! Tako veliku vjeru, tako duboku vjeru nisam sreo ni u Zagrebu, ni u Rimu, ni u New Yorku. . . Kad vidite te gubave majke, ne možete a da ne plačete. Svako dijete želi da ga majka prigrli, da ga poljubi, zagrli, da ga nosi. A one znaju da to ne smiju. Naime, guba se prenosi dodirom. Prema tome, što ga majka bude više dizala k sebi, što ga bude više ljubila, veća je opasnost da dijete osudi na propast. Možete zamisliti tu i ostale majke koje vole svoju djecu iznad svega, a guraju ih od sebe. Djeca to ne shvaćaju, pa dolazi do tragičnih i teških scena. I pored toga, još nemaju ni dovoljno kruha, nemaju dovoljno hrane. A kod nas u Zagrebu i u mnogim zapadnim zemljama ljudi bacaju kruh u smeće. Pretvrd je ako stoji jedan dan, a kamoli dva dana. Tamo korica kruha puno znači. Prije nekoliko godina išao sam u Bangladeš. Bila je velika poplava, mnogo je ljudi umrlo. Dobio sam helikopter da vidim postradalo područje. Obilazak je trajao nekoliko dana. Jednog popodneva naš se helikopter spustio na maloj uzvišici. Kad smo izišli, vojnici nas opkoliše da nitko ne bi mogao do mene. Zapazio sam neku malu djevojčicu od kojih pet, šest godina. Silom je željela k meni, ali vojnici joj nisu dali. Otimala se, gurala k meni, ali uzalud. Tog momenta sjetih se jednog sata vjeronauka i rečenice: “Pustite k meni malene jer njihovo je kraljevstvo nebesko.” Rekao sam hrvatskim jezikom: “Pustite je, pustite!” Začudo, kao da su razumjeli, oni je puste. Mala potrči k meni, zagrli me, počne ljubiti i rekne: “Gospodine, ako Boga znate, dajte mi malo kruha. Za vas je to tako malo, a za mene dovoljno da preživim!” (oni su mi preveli). Možete li zamisliti koja je to nevolja i jad! Na žalost, tako je i sada. Bilo bi prelijepo da je to samo jedan primjer, usamljen primjer. No, i njega bi trebalo zaboraviti, ali to se neprestano i danas dešava. I u Južnoj Americi isto sam tako gledao, sjećam se, slične situacije. Tako je i u velikom dijelu Azije, u Indiji. Kad govorimo o djeci svijeta, onda nikad ne smijemo izgubiti iz vida upravo slijedeći moment: mi imamo više nego što nam treba, nitko od nas nije bogat, ali svatko od nas može se nečega odreći za drugoga. U ovoj Godini djeteta, koju ne treba slaviti radi proslave, treba da se uključimo u akciju da svatko od nas učini što može. Neka pomogne, ili kod nas, ili bilo gdje drugdje neka učini svoje, neka dade svoj prilog toj djeci svijeta. Upravo se sa zamjenikom generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije iz Ženeve dogovaramo o slijedećoj akciji. Dogovaramo se o pomoći. Ponudio sam projekt da stotinu sanitetskih automobila sa sto siromašnih liječnika uputimo u Aziju, u Afriku i Latinsku Ameriku. Kad sam to rekao u Ženevi, svi su rekli (a napose kad su saznali da sam iz Jugoslavije) da je to ludost. Ipak, zahvaljujući ljudima dobre volje, otišlo ih je već pedeset. Zahvaljujući i vama, jer ja nemam novaca. Koliko je tih pedeset automobila spasilo djece, odraslih ljudi, ne znam. Meni je mnogo teže govoriti nego gđi. Jeleni Brajša jer su oni koje ona hrani pored nje, ona ih vidi. Ja one kojima Fond pomaže ne vidim nikada ili vrlo rijetko. Našim akcijama uskačemo tamo gdje mislimo da je najpotrebnije. Evo, na primjer, sada je jedan automobil poslan misionarima na Madagaskar, drugi je upravo spreman i odlazi misionarima u Zambiju, sestrama koje su kod gubavaca. Bitno je da činimo ono što možemo. Pričao sam vam kratko i iskreno. Poslali smo do sada stotine pošiljki širom svijeta. Nastojao sam da dobijete predodžbu o našem djelovanju. Koristim se i ovom prilikom da vas zamolim da se, prema svojim mogućnostima i savjesti, i vi uključite i da podupirete naše akcije. Razgovor koji se razvio nakon izlaganja inž. Palečeka bio je vrlo živ. Izneseni su interesantni podaci. Tako nas jedan njemački časopis obavještava da ljudi u zapadnim zemljama troše i suviše na vlastitu prehranu. U prehrani imaju ZS’/o kalorija previše, u SAD čak 26″/Âť, što je blizu trećini suviška. Rijetko se tko odriče suviše kalorične prehrane, ili različitih luksuznih potreba, ili novaca u korist siromašnih. Osjećaj, zapravo krepost siromaštva i odricanja ne drži se “suvremenim”, pa nije čudo da se u tom smislu i ne odgajaju mladi. Uredništvo “Malog koncila” obećalo je u tom cilju pokrenuti akciju kao svoj prilog u Međunarodnoj godini djeteta. Na zahtijev prisutnih inž. Paleček, iako nerado, govorio je o postanku i osnivanju Fonda. Saznali smo da je na tu ideju došao u vrijeme velikog potresa na Siciliji. Njegova supruga i on, kao studenti, ne imajući što drugo za postradale, odrekli su se svojih zlatnih vjenčanih prstenova. Taj ih je događaj povezao s ljudima iz Sicilije, a njihov primjer ponukao je mnoge na akciju odricanja (građane, poduzeća, Crkvu, vlast u Italiji ponajprije, a onda i izvan nje). Zarekli su se da zlato neće nositi sve dok na svijetu bude gladne djece. Pokušavali su na razne načine pokrenuti ljude i nakon mnogo pokušaja osnovali su Fond. Otvoren je žiro-račun sa dvije tisuće starih dinara. Danas se preko tog računa prebacuju velika novčana sredstva. Jedni su govorili da je inž. Paleček lud, drugi da tjera biznis. Pustili su ogovaranja po strani i dali se na posao. Pokrenuta je ipak ljudska savjest, sakupljaju se novci i šalju pošiljke i mnogo je toga učinjeno u pomaganju siromašnima. Fond masovno šalje uplatnice radnim organizacijama i pojedincima širom zemlje i ljudi se odazivaju. Prije nekoliko godina počeli su proizvodnju božičnih i novogodišnjih čestitki, kalendara i suvenira. Svi oni koji ih kupuju direktno pomažu akcije Fonda. Tako, na primjer, kupnjom jedne čestitke zapravo kupujemo pola kilograma tjestenine, što je u krajnjoj linij dovoljno za jednodnevnu prehranu dvoje djece. Fond i ne šalje nikome novčana sredstva, već isključivo hranu, lijekove, sanitetsku opremu. Iako mi preko Fonda pomažemo djecu najsiromašnijih krajeva svijeta, po potrebi se sudjeluje i u akcijama kod nas. Svi smo mi u našoj zemlji preko Fonda, koji je prihvaćen kao vrijedna institucija, okrenuti prevenstveno zemljama u kojima se umire od gladi. U vrijeme kad tri četvrtine čovječanstva treba takvu pomoć – opće je uvjerenje da su akcije koje pokreće Fond vrijedne i da im treba dati punu potporu. Izvor hrcak.srce.hr |
| Tko je Vladimir Paleček? Nekako baš kad je završio studije, Siciliju je zadesio katastrofalni potres. Neka su mjesta zbrisana sa zemlje, a mnogo ljudi, žena i djece izgubiše živote. U to vrijeme 1968. god. rodila se u Vladimirovu srcu ideja da treba pomoći djeci svijeta. Neka sam priča: ÂťKad sam obišao sva ta mjesta, kad sam vidio stotinu šatora koji su morali zamijeniti tople obiteljske domove, kad sam vidio djecu bez roditelja, kad sam vidio djecu golu, bosu i gladnu koja su se tiskala oko mene, došao sam na ideju da pokrenem jednu akciju koja će imati za cilj pomoć djeci. Tom tragedijom bio sam jako ganut, jer to je tragedija najveća koju sam do tada vidio. Tada sam u sebi rekao: Vlado, od sada ćeš raditi za siromašnu djecu svijeta. Tako sam po povratku u Zagreb počeo razrađivati ideju o osnivanju jedne organizacije kojoj nisam znao ni ime.
Znao sam samo jedno, da će osnovni cilj ove organizacije biti pomoć ugroženoj djeci svijeta. I razmišljajući o najadekvatnijem nazivu, došao sam do zaključka da organizaciju nazovem GLADNO DIJETE. Onda sam sastavio Rezoluciju Međunarodnog fonda “Gladno Dijete” i želio sam da bude međunarodna, jer sam smatrao da je Jugoslavija premalena da od gladi spašava djecu cijeloga svijeta. Obišao sam cijelu Jugoslaviju, objasnio sam nizu uglednih ljudi moju zamisao. Moram priznati da mi je bilo jako teško, jer mi mnogi nisu vjerovali.ÂŤ Osnivačka skupština međunarodnog fonda “GLADNO DIJETE” održana je 4. VI 1969. u palači Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Prisustvovale su mnoge ugledne osobe. I generalni Sekretarijat Predsjednika Republike daje podršku i želi mnogo uspjeha. Još mnoge druge osobe poslale su svoje čestitke jer nisu mogle prisustvovati zbog spriječenosti, ovoj skupštini.  Vladimir Paleček s Mudžiburom Rahmanom Međunarodni fond “GLADNO DIJETE” dao je pomoć Biafri, Madagaskaru, Bangladešu, Istočno-pakistanskim izbjeglicama, Sudanu, Tunisu, Alžiru, Indiji, Palestinskim izbjeglicama i Libanonu, Afganistanu i Somaliji, Maliju, Mauritaniji, Senegalu, Gornjoj Volti, Čadu, Nigeru, Zambiji… ÂťDrago mi je da mogu izraziti svoju zahvalnost za ovakvo lijepo predavanje i zahvalnost što ste se rado odazvali da dođete u naš grad.
Kroz četiri godine naših korizmenih akcija rijetko se tko tako spremilo odazvao kao Vi, gospodine Vladimire. Rad na međunarodnom fondu “Gladno Dijete”, dostojan je pažnje, divljenja i pohvale. Ali, to nije dovoljno. On mora i nama biti jedan stimulans da već jednom shvatimo da kršćanstvo nije pasivnost i nepomično gledanje, već aktivnost i ljubav koja nema i ne smije imati granice.” Nitko, posebno kršćani, ne smiju biti mirni, dok ima i jedno dijete gladno na svijetu. Nismo ni kršćani ni ljudi ako ne suosjećamo s čovjekom u bijedi bez obzira na boju kože, vjeru ili političko opredjeljenje. Kršćanin mora biti kozmopolita. I zato, mi svaku akciju pozdravljamo dolazila bilo s koje strane kad je u pitanju humanizam. Mi prema svakoj držimo RAŠIRENE RUKE. Poslije predavanja mnogi su došli i pozdravili se s predavačem, izrazivši mu zahvalnost za njegov dolazak u našu župsku zajednicu.  Vladimir Paleček u Metkoviću U 10. sati ponovo je ing. V. Paleček govorio narodu. Doduše, sada ih je bilo manje, ali uvijek intimno, osjećajno i ljudski. U SVAKOM SIROMAHU
Bog nije samo na nebu, On je i ovdje u svakom siromahu, kojega upravo susrećeš. Krist je po svojoj patnji u svakom jadniku. Krist je u svakoj varalici, lopovu, lažcu … Vratite ljudima samo njihovo ljudsko dostojanstvo. Kad bi se to učinilo, vjerujte mi, ni jedan od tih sakupljača dronjaka ne bi učinio ono, što inače čini. Abbe Pierre * * * Briga za bogatstvo izjeda tijelo, i skrb za njim odgoni san. Dnevne se brige u san uvlače, i teška bolest ne da spavati Sir. 31, 1-—2. Izvor: Iskra, župski listić Sv. Ilije, Metković, br. 1, 1974. Prema informaciji gđe. Vladimire Paleček (2019.), njezin otac Vladimir Paleček imao je po jednom od svojih djedova češke korjene. Osim toga, riječ “paleček” na češkom jeziku znači “palčić”. Od 1973. g., Vladimir Paleček je počasni građanin grada Zagreba. Međunarodni fond “Gladno dijete” bila je prva i jedina nevladina humanitarna udruga iza “Željezne zavjese”. |
| Suradnici Fonda “Gladno dijete” Skupština Fonda “Gladno dijete” godine 1979. broji 80-100 članova, vidi [Paleček: Rat protiv gladi, str. 443]. Fond “Gladno dijete” imao je godine 1979. više od dvadeset pet tisuća članova, od kojih je većina redovito uplaćivala svoje priloge, mnogi i mjesečno. [Paleček: Rat protiv gladi, str. 433]. Djelatnost Međunarodnog fonda “Gladno dijete” podržavali su Papa Ivan Pavao II, sv. Majka Tereza, kardinal Franjo Šeper, kardinal Franjo Kuharić, njemački nobelovac Werner Heisinberg i hrvatski nobelovac Milan Prelog, tadašnji rektor Sveučilišta u Zagrebu Ivan Supek, kao i mnogi drugi predstavnici znanstvenih, kulturnih i religijskih institucija. Vrlo su značajni darovi mnogih umjetnika, među kojima su i neki od znamenith hrvatskih naivnih slikara kao Ivan Generalić, Josip Generalić, Ivan Rabuzin, Ivan Lacković Croata, Mijo Kovačić, Ivan Večenaj. U desetak godina, Međunarodni fond “Gladno dijete” imao je, kao što vidimo. velik broj suradnika. Među njima bili su dramski umjetnik Damir Mejovšek (1933.-2006.) i Zvonimir Červenko (1926.-2001.). Spomenimo također sljedeća imena: Jagoda Kaloper-Tajder, Harly Wagler (iz SAD-a, Kansas, prevoditelj knjiga Međunarodnog fonda “Gladno dijete” s hrvatskog na engleski), Josip Horak, Cika Mikolčić, Nada Alošinec, Olga Ciler, Ivan Štefanac, Sulehni Jain (iz Indije), Tomislava Penava, Dragica Crnković, Hagi Ali Abdulahi, Mirko Lacmanović, Sead Novkinić, vidi [Paleček: Rat protiv gladi, str. 444]. |
|
Zahvaljujem gđi. Vladimiri Paleček na kazeti, kao i g. Tihomiru Prši na snimku. Izravni link na propovjed Vladimira Palečeka.
 Pismo potpore Vladimiru Palečeku i Međunarodnom fodnu “Gladno dijete” poslao je 1973. poznati njemački nobelovac Werner Heisenberg. Izvor [Paleček: Rat protiv gladi, str. 402].
Humanitarian books by Vladimir Paleček  Vladimir Paleček: The Way of Humanism is the Way of Peace, International fund “Hungry Child”, Zagreb 1974; translated from Croatian original
 Vladimir Paleček: Djeca zemalja u razvoju, Međunarodni fond “Gladno dijete”, Zagreb 1980.  Vladimir Paleček: Kristijan mali bijeli mrav, Međunarodna misija znanosti i mira, Zagreb 1980.
 Wooden church of St. Marko in Jakuševec, Zagreb, near which is a graveyard where Vladimir Paleček is interred.
Wooden churches are typical for this part of Croatia.
Prema osobnoj informaciji Vladimire Paleček, njezin je otac bio blizak prijatelj s akademikom Vladimirom Devideom, istaknutim hrvatskim matematičarem, japanologom i haiku-pjesnikom. Profesor Devidé je podržavao aktivnosti Međunarodnog fonda “Gladno dijete”. Zahvale. Najlješe zahvaljujem na pomoći Vladimiri Paleček i Snježani Božić. D.Ž. Literature
|
