Getting the Alaska legislature to pass the first anti-discrimination law in America
| Elizabeth Peratrovich, 1911-1958 Elizabeth Peratrovich was a native Tlingit woman and civil rights pioneer who, in 1945, was instrumental in getting the Alaska legislature to pass what historians cite as the first anti-discrimination law in America (pre-dating the Civil Rights Act by 19 years). In 1988, the state of Alaska designated Feb. 16 — the anniversary of the signing of the act — as a holiday honoring Elizabeth Peratrovich. Her second name of Peratrovich comes from her husband Roy Peratrovich (1908-1989). His father Ivan was born in Croatia on the island of Hvar, and arrived to California in 1860. |

| Who was Elizabeth Peratrovich? Elizabeth Peratrovich was a native Tlingit woman and civil rights pioneer who, in 1945, was instrumental in getting the Alaska legislature to pass what historians cite as the first anti-discrimination law in America (pre-dating the Civil Rights Act by 19 years). In 1988, the state of Alaska designated Feb. 16 — the anniversary of the signing of the act — as a holiday honoring Elizabeth Peratrovich. **************************************************
Prior to passage of Alaska’s Anti-Discrimination Act, Alaska Natives were subjected to institutionalized discrimination throughout the territory. They were barred entry to many businesses, went to segregated schools, had to sit in separate seating areas in movie theaters and other public places, and were generally treated as second-class citizens. ![]() Elizabeth Peratrovich
In 1945, an anti-discrimination bill was introduced in the Alaska Legislature. It passed by a 19-5 margin with little debate. But in the territorial Senate, it faced virulent opposition. ![]() She then calmly discussed the many ways that Alaska Natives were discriminated against, including a personal story of how her own family had faced racism. ![]() The Juneau Daily Alaska Empire reported that chambers, which had been completely still during her testimony, broke into loud applause. The tide had clearly turned against those opposing the legislation. **************************************************
Elizabeth Peratrovich was born on July 4, 1911 in Petersburg. Her Tlingit name was Kaaxgal.aat and she was of the Lukaax.adi clan of the Raven moiety, according to information from the Alaska Native Sisterhood. ![]() After the couple settled in Klawock, Roy initially served as a captain of cannery tenders and a fish buyer from 1931 to 1936, while Elizabeth began raising their three children – Roy Jr., Frank and Loretta. From 1936 to 1941, Roy served as policeman, chief clerk, city judge, postmaster, and eventually Mayor of Klawock. In 1941, he was unanimously elected Grand President of the ANB and served until 1945. **************************************************
After 1945, Elizabeth continued to work for equality for the Native community. She was particularly interested in improving health care throughout the territory. As her children grew older, she also went to work for the territorial legislature in different capacities. Roy continued to work for the federal government in Alaska. In 1955, Roy was given a new job with the Bureau of Indian Affairs, and the family had to move to Oklahoma. ![]() The Alaska State House and Senate agreed, and Governor Steve Cowper designated February 16 as the first Elizabeth Peratrovich Day in 1988. |


Alaska Native Civil Rights activist Elizabeth Peratrovich was the first Alaska Native to be minted on a U.S. coin.

| Branka Bezić Filipović HVARSKI RIBARI I BRODOGRADITELJI U NOVOME SVIJETU Muzej Staroga Grada Galerija Juraj Plančić, Stari Grad 2019. Peratrovich, Ivan, došao je sa Hvara u Kaliforniju 1860. godine. Njegovo prezime se povezuje s obiteljskim nadimkom Paretović ili Valensolo, a mjesto rođenja otok Hvar, Austria. Teško je točno odrediti njegovo prezime, zbog lošeg spo- razumijevanja i rukopisa onih koji su vodili knjige. Da bi stigao u Kaliforniju, Ivan je morao ploviti do Magellanovog prolaza i oploviti skoro cijelu pacifičku obalu obje Amerike. Prema teško čitljivim dokumentima rođen je 26. 12. 1851. godine. Spomenut je kao šesnaestogodišnjak koji je došao u San Francisco u vrijeme kada je bila velika potražnja za ribarima. Upisan je u analima društva Slavonic Mutual Benevolent Society, osnovanog 1857. Dobrotvorna društva bila su uobičajena u to vrijeme. Članovi su plaćali članarinu kako bi dobivali naknadu ako su bili bez posla ili bi se razboljeli. Društvo je s vremenom promijenilo svrhu i više se bavilo kulturom i baštinom, a trajalo je skoro 160 godina. I mladi Ivan se učlanio u Slavonic Society. Peratrovich je radio na ribarskom brodu, koji se jednom prilikom nasukao na Seal Islandu, otočiću između otoka St. Paul i St. George u sklopu istočnih Aleuta, u Beringovom prolazu. Spasili su ga Eskimi i tu se zadržao četiri mjeseca. Zatim ga je ruski kuter odvezao u Sitku na Aljasci. Prema pričanju njegovog sina Roberta, koje je 1972.g. objavljeno u Urban News iz Anchoragea, John je zatim kanuom krenuo u Victoriju u Kanadi, ali se na putu zaustavio u Klawocku. Tamo je odlučio i ostati jer je bio jedini koji je znao izrađivati ribarske mreže, pa je započeo raditi u tvornici za konzerviranje lososa. Oženio je princezu plemena Tlingit, koja je bila znatno starija od njega, ali to nikome nije smetalo. Ona je već ranije bila udana i imala je troje djece. Ivanu je rodila četiri sina. On se kasnije ponovno oženio i postao je ključna osoba tvornice pa su na etiketi Family brands otisnuli njegovu fotografiju, zajedno sa suprugom i njihovim kćerima. Etiketa je bila povučena nakon smrti jedne od djevojčica 1901. godine. Ivan (John) nikada nije dobio američko državljanstvo, jer je Aljaska smatrana teritorijem, a starosjedioci nisu htjeli položiti zakletvu Sjedinjenim Državama. Aljaska je proglašena 49. saveznom američkom državom tek 1959. godine, a Peratrovich je umro 13. prosinca 1915. Prilikom plovidbe između tvornice i sela Klawock prevrnuo mu se brod. Iako je bio spašen, podlegao je zatajenju bubrega uzrokovanom izlaganju hladnom moru. Iza sebe ostavio je treću suprugu i, kako se računa, 29 djece. Izgradio je veliku kuću iz koje su djeca odlazila tek kada bi se vjenčala. Ivana opisuju kao tamnoputog niskog muškarca s brkovima. Jedina njegova fotografija je ona s konzerve. Prema pisanju Adama Eterovicha iz San Carlosa u Kaliforniji, Ivan je imao 525 direktnih potomaka. Sahranjen je na Peratrovich Islandu, malenom otoku uz Klawock nazvanom njemu u čast, na kojemu je smješteno gradsko groblje. Ivanov sin Roy, diplomirani ekonomist, oženio je domorotkinju Elizabeth Wanamaker, rođenu 1911. godine. Zbog diskriminacije koju su doživljavali jer se starosjedioce tretiralo kao građane drugog reda – primjerice, na nekim mjestima je pisalo: No natives or dogs (Zabranjen ulaz starosjediocima i psima), Elizabeth je iskoristila svoju pravničku vještinu i započela borbu za ljudska prava. Nije se zaustavila sve dok državni Senat nije zakonom zabranio diskriminaciju. Umrla je od karcinoma 1958. godine, a 16. veljače proglašen je Danom Elizabeth Peratrovich za cijelu Aljasku. Iza nje su ostali suprug, sinovi Frank (kipar) i Roy Jr. (prvi registrirani lokalni građevinski inženjer Aljaske), te kći Loretta. ![]() San Francisco 1848. godine i zastava Slavonic Society osnovanog 1857. godine (izvor: Croatian American Cultural Center of San Francisco)
![]() ![]() Ivan Peratrovich (father of Roy Peratrovich, husband of Elizabeth Peratrovich)
with his family in Alaska
![]() ![]() Karta otoka nazvanog po Ivanu Peratrovichu (izvor: arhiva autorice)
![]() Roy Peratrovich’s grave in Alaska
Izvor www.studiacroatica.org/ribari/2019_ribari.htm |











