Sermon published in German in 1778, Dutch in 1778 (in the Hague (sic!), Amsterdam, and Leeuwarden), in Swedish in 1778 and 1779, and in Latvian in 1804 and 1805
| Dr. Borislav Arapović, honorary president of the Institute for Bible Translation, Stockholm, Helsinki, Moscow, Los Angeles etc., distinguished Croatian scholar in Sweden, on the left, and Mr. Pero Pušić (the then president of the Croatian cultural society “Matija Gubec”, Stockholm), with Mrs. Britta Lejon, Minister for democratic issues in Sweden on the right, on May 25, 1999. On that occasion a letter dealing with the “Status of Croatian Language in Sweden” has been handed over to the Mrs. Lejon, and sent to all the members of the Swedish Parliament, as well as to various Ministries (of Justice, Culture, Education, Foreign Affairs, etc.). |
| NEOBIENI GOVOR JEDNOGA HRVATSKOG DUHOVNIKA ODR(R)AN ONIMA KOJI U RAT KRENUŠE 1778. BO(R)E! Ljubitelju mira. Neprijatelju rata, prolijevanja krvi i svega strašnoga zla koje rada ta neman, rat. Zapovjedi svakom ratnom požaru, koji sada bukti Tvojom zemljom, da se odmah ugasi. Zapovjedi i ratnoj vatri, koja još u pepelu tinja, da se navijek ugasi; i uščuvaj ljudskom rodu, uščuvaj i nama mir!… mir!… Amen. RAT, braćo moja, rijee je strašna!… strašna miroljubivom građaninu, čije djelo samo u MIRU cvjeta!… Strašna tihom poljodjelcu, koji samo u krilu sigurnosti može čestito obračivati svoja polja! Strašna isto tako i samom razboritom ratniku, koji zna cijeniti vrijednost svoje krvi, svojih zdravih udova i svoga života, i koji ne žari od ponosnog eastohleplja, od nečasne požude za grabežom! A zastrašuje li nas već i riječ RAT…. kakvu li tek tjeskobnu strepnju ne stvara u nama sam rat, to najstrašnije od svih zemaljskih zala? Kosti mi se tresu, žile mi drhću, krv mi se ledi kad pomislim na rat u svoj njegovoj grozoti. Dopustite mi, cijenjena braćo, da vam pred oeima oslikam tu odvratnu sliku rata, onako kako se stvorila u mojoj duši, i da vam predstavim RATNE STRAHOTE PO ZEMLJE NA KOJE SE TA NAKAZA OKOMI a isto tako I PO SAME VOJSKE KOJIMA SE RAT VODI Nipošto ja tu nemam neku, jednom domoljubu neeasnu, nakanu (a svi vi znadete da sam ja domoljub) oslabiti ratnieku hrabrost vašu, što mi kod vas i tako ne bi ni pošlo za rukom, jer tko bi mogao shrvati vas, vas hrabre ratnike! Predstavit cu vam STRAHOTE RATA samo zato da bih dijelom mogao pobuditi u vama gađenje prema svakom razvratu, svakoj okrutnosti, svakoj nečovječnosti, što umnožavaju strahote rata; i u vašim srcima pobuditi osjećaje čovjekoljublja, pošteđujućega smilovanja prema nevinim sukršćanima; a dijelom i zato da bih vam posve blizu, posve osjetljivo stavio na srce veliku dužnost moliti za oeuvanje mira. Neka mi vjeeni otac eovjeeanstva u ime milosti svoje dadne da uspijem sa svojom nakanom! Amen. Kakvo li gnusno čudovište vidi duh moj! Grozna plamteća srdžba mu sijeva iz očiju; škrguće zubima i pjeni se od bijesa. U desnoj mu ruci bodež s kojega kaplje vrela ljudska krv; u lijevoj mu baklja eiji plamen požudno liže za palaeama i kolibama. Razjapljene mu ralje gutaju zalihe spremišta i znoj poljodjelaca; glad mu prozdire divljae s polja, ptice s neba, stada s pašnjaka. Pod teškim mu korakom venu usjevi, propadaju plodovi polja i vrtova; kamo god upravi svoj razorni pohod, gore sela, bukte gradovi, opsjedaju se utvrde, udara se na njih, uskoro živalj njihov zahvaća glad, uskoro pada od oštrice mača, imanja cijelih obitelji nestaju u dimu, posvuda se šire kob i uništenje. Da vam kažem ime toga čudovišta?… Rat mu je ime!… O, rate!… Kako li si strašan zemljama po kojima se protegneš! Ali… imaš i jos jednu stranu, kojom mi isto tako strašno odsijevaš. Vidim bojište… užasan prizor! Nagomilan leš na lešu! Očevi nezbrinute djece; sinovi jedinci, oslonci, hranitelji ostarjelih, siromasnih =oditelja… Muškarci, njeznih supruga jedina sreća, jedina radost… Mladići u cvijetu života, klice budućih muževa i stupova država, olovom i macem pokošeni,… neljudska ruka im i odjeću ote, razgaljeni, obliveni strujom svoje prolivene plemenite krvi!… Vidim umiruće… one koji se gree u samrtnim ranama, nesretnike razmrskanih, osakaćenih udova, oni koji se prevrću među svojom već izdahnulom subraćom. Čujem njihov jauk, njihov vapaj… Pomozite! Spasite! (moli jedan). Ubijte me! (zapomaže drugi). Potresa se duša moja. Odvratite se, oei!… odvratite se od toga groznog prizora!… od tih strašnih posljedica rata. Daleko od bojnog polja, u tamnoj budućnosti, razaznajem nešto, što se i ne doimlje tako strašnim, ali jedno osjećajno srce ne ostaje ravnodušnim. Bogalji, pritisnuti nedaćom siromaštva,… često popraćenom glađu i bijedom, žalosno, mukotrpno se vucaraju svojim za svaku djelatnost onesposobljenim tijelima! Patnici, koje bez prestanka muei opetovano izbijajuća bol zadobivenih rana! Bolesni, koji od posljedica pretrpljenih ratnih tegoba polako malaksavaju – ne vidi li se na njima strahota rata? O, RATE! Kako li si strašan i samim tim vojskama koje vodiš na, za ljudskom krvlju, žeđajuće MARSOVE poljane! I vi, braćo moja! Vi ćete stupiti na ta strašna polja? Vas će povesti na nabrušene mačeve, grmeću vatru i smrt sijuće topove pobjedniekih Prusa? Vi ćete protiv jednog velikog FRIDRIKA, kojeg u prošlom ratu pola Europe ne mogaše nadvladati… s njegovim ćete se hrabrim, oružju vičnim ratnicima sukobiti? Vidjeste li ga? KRALJA velikoga? lovorom ovjeneanoga JUNAKA?… Vidjeste li mu vojske pod oružjem? Veličina kraljuje MONARHU na čelu! Veličanstvo! uzvišeno dostojanstvo: ali i plemenitost, i čovjekodušna samilost govori iz njegovih oeiju. Na prijestolju je on ANTONIN, u kabinetu SALOMON, na celu je svojih vojski… ne poznajem junaka s kojim bih ga usporedio. Otkako ga svijet upozna, prestaje jednog ALEKSANDRA, jednog CEZARA, jednog POMPEJA, jednog KARLA XII. nazivati VELIKIM… samo su OSVAJAEI, ne JUNACI. Njegovi bojovnici su kao ANAKOVI sinovi. Njihova hrabrost je lavlja hrabrost. Njihova ljubav prema svomu kralju ljubav je djece prema svomu ocu. Njihovim žilavim rukama vođene sablje srpovi su smrti; iz njihovih vatrocijevi izbacuje MARS najbrže munje; njihovi predvodnici se u ratnoj školi najvećega majstora izvježbaše ratnoj vještini, neodlučnost ne poznaju, naučiše sve što umije ratna vještina, samo ne uzmicati. Ima medu njima još SCHWERINA, jos WINTERFELDA, jos KLEISTA; i njih cete nadvladati? O, miru! Miru! ne odstupio ti od nas!… Ne pomišljajte, braćo moja, da bi moje rijeei trebale unijeti strah u vaše srce. Onaj tko si, o svom protivniku stvori pravilnu predodžbu… i drži ga za jaka i hrabra, taj će se tim opreznije, tim smjelije boriti protiv njega. Nije na meni da vas sokolim na sreanost; moram to prepustiti vasim zapovjednicima, koji nato imaju veće pravo. Hoću vas samo zamoliti da se s nama za mir molite – ne za propast vaših neprijatelja Ako kršćani protiv kršćana mole, kako se to može svidjeti Ocu na nebu, eija smo djeca i mi i oni? Hoću vas samo opomenuti da ne poeinjate nikakvih okrutnosti, Da ne otimate, ne pljaekate, ne pustošite vatrom kućišta nedužnih, da nemilosrdno ne ubijate nemoćne starce, tepajuću dojenčad, ne one eija krv za osvetom vapi, da silovanjem ne obešćašćujete žensku nevinost, da se ne predajete zlobnoj obijesti, da ne griješite uništavajući plodove zemlje, ni hranu građana i poljodjelaca i da sami na sebe neumjerenošću i razuzdanošću ne navlaeite bolesti i patnje. Kršćanski vojnik ne smije biti pljačkaš, ni ubojica, ni palikuća, ni neobuzdani razbludnik, ni krvolok, ni životinjski nečovjek. Svi ste vi sljedbenici stare kršćanske vjere. O, budite također svi vi, kao što i vaša vjera traži, vjerni svome BOGU, vjerni svome caru, vjerni svojim stijegovima, pravi kršćani, pravi junaci! Amen. A Ti, nedokueivi, koji tako često dovikuješ ljudima MIR VAM! glasom svemogućim, kojim iz ničega prizivaš svjetove, božanski poruči onim SILNICIMA koji staviše ruku na mae: MIR VAM! AMEN. Source www.croatianhistory.net |
A Remarkable Address Given by a Croatian Minister to Those Going to War 1778 O GOD, the lover of peace, the enemy of war, of bloodshed and of all the terrible evils that the monster, war, creates. Command every conflagration of war now blazing on your earth to be extinguished at this instant. Command also that the fire of war still smouldering in the ashes be put out for ever, and preserve for mantkind, preserve for us also peace!… peace!… Amen. WAR, my brothers, what a terrible word! … Terrible to the peaceable townsman, whose trade flourishes only in time of PEACE…, Terrible to the peaceful countryman, who can access till his fields properly only in the embrace of security!… Terrible also to the fighting man himself, who knows the value of his blood, his healthy body and his life, who is not consumed by arrogant ambition, nor by base greed for plunder! If the very word “war” terrifies us, what fearful horror does war itself not cause, the most dreadful of all earthly evils? My bones shake, my heart trembles, my blood runs cold when I imagine war in all its horror. Allow me, esteemed brothers, to paint for your eyes today the hideous picture of war that my soul has conceived, and of the HORRORS OF WAR BOTH FOR THE COUNTRIES UPON WHICH THIS MONSTER FALLS, and also FOR THE ARMIES BY WHOM WAR IS CARRIED ON In this I have, as a patriot (for you all know that I am a patriot) no shameful intention of weakening your martial courage. Least of all could I succeed in this with you, for who could instil fear in you, brave warriors? I want to lay before you the HORRORS OF WAR only in order to provoke in you an aversion to all excess, to all cruelty, all inhumanity which multiplies the evils of war, and in order to awaken in your hearts a love for humanity, a merciful compassion toward your innocent fellow Christians, and also that the great duty to pray for the preservation of peace should lie very close, very palpable to your hearts. May the eternal Father of mankind enable me to succced in my endeavour, for the sake of His grace, Amen! What hideous monster does my spirit see? Menacing, blazing wrath flashes from its eyes, it gnashes its teeth and foams with rage. In its right hand it carries a dagger which drips reeking human blood. In its left hand is a torch, whose flame thirsts for palaces and hovels, its gaping jaws gorge on the wealth of the storehouses and the sweat of the countryman, its hunger devours wild game in the field, the birds of the air and flocks in the pastures. Beneath its heavy tread crops wither, the fruits of the fields and gardens are lost. Wherever it takes its devastating course, villages are set aflame, towns are burnt to ashes, fortresses besieged and stormed, their residents soon reduced to starvation; soon they are smitten by the edge of the sword; the possessions of whole families are turned to ashes, calamity and disaster are spread everywhere. Need I tell you the name of this monster?… Its name is war!… Oh war!… How terrible you are to those countries over which you spread your wings! You have indeed… yet another aspect, which appears to me with equal horror. I see the battlefield. An appalling secne! Corpse upon corpse piled up! Fathers of children left unprovided for; only sons – the support and stay of aged parents; husbands – their tender spouses’ only happiness, only delight; young men in the flower of youth – budding men of the future, pillars of society, smitten by the bullet and the sword, robbed of their clothes by the hand of inhumanity, stripped, drenched in rivers of their own noble blood. I see the dying, the unfortunate ones convulsed by their fatal wounds, writhing with shattered, mutilated limbs among their dead companions. I hear their moans, their screams… Help! Save me! (pleads one), Kill me! (cries another). My spirit is shaken. Turn away, my eyes… away from this ghastly scene!… from this terrible consequence of war. Far away from the battlefield, in the dim future, I perceive things which are not indeed so terrible, though which camot leave a tender heart unmoved. Cripples, miserably dragging amround a body made incapable of earning a living, weighed down by poverty, often even to the point of hunger and wretchedness. The suffering ones, tormented by the constantly recurring pain of their wounds. The sick ones, slowly being consumed in consequence of the hardships of war – is not the horror of war seen in them too? OH, WAR! How dreadful you are even to the armies which you lead on to the fields of MARS thirsting after human blood? And you, my brothers! Will you march onward to those terrible fields? Will you be led to face the sharpened swords, the thunderous fire, the deathspewing guns of the victorious Prussians? Will you march against the great FREDERICK, whom half of Europe could not defeat in the last war… will you join combat against his brave warriors, drilled in arms?… Have you seen him, the great KING, the laurel-winning HERO?… Have you seen his armed hosts? Greatness is enthroned on the MONARCH’S forehead! Majesty, exalted solemnity – but also magnanimity, also gracious mercy speak from his eyes. On his throne he is an ANTONY, in the council a SOLOMON, at the head of his army… I know no hero with whom I can compare him. Since the world has learnt of him, it has ceased to call an ALEXANDER great, or a CAESAR, a POMPEY, a CHARLES XII… these are CONQUERORS only, not HEROES. His men are like the children of ANAK. Their courage is the courage of a lion; their love for their king is the love of children for their father. The swords held by their sinewy arms are the scythes of death; from their barrels MARS launches the fastest lightning-bolts; their commanders are trained in the art of war at the war school of the greatest master; they know no fear, they have learned the whole art of war, all except retreat. There are more SCHWERINS, more WINTERFELDS, more KLEISTS among them; and will you overcome these? Oh, peace, peace! Do not withdraw from us! Do not think, my brothers, that the aim of my address is to breathe fear into your hearts. He who makes a favourable image of his adversary for himself and regards him as strong and bold, will fight the more circumspectly, the more boldly against him. It is not for me to spur you on to courage. I must leave this to your commanders, who have a greater right to do so. I want only to ask that you pray with us for peace – not for the destruction of your enemies. If Christians pray against Christians, how can that please the Father in heaven, whose children both we and they are? I will only admonish you not to commit any act of brutality – not to rob, nor plunder, nor destroy the homes of the innocent with fire, nor mercilessly kill the defenceless old, nor babbling babes, nor those whose blood cries for vengeance; that you do not violently besmirch the virginity of women, nor maliciously practise wantonness, nor sinfully destroy the fruits of the earth, the victuals of the townsman and the countryman, nor expose yourselves to sickness and suffering through excess and dissipation. A Christian soldier must not be a robber, nor a murderer, an incendiary, a debauched libertine, a butcher, nor an inhuman brute. You are all followers of the ancient Christian faith. Oh, may you all, as your faith requires, be faithful to your GOD, faithful to your Emperor, faithful to your standards, true Christians, true heroes, Amen! But you, mysterious One, you who so often speak to men saying: PEACE BE UNTO YOU! call with that almighty voice, by which you call worlds into being from nothing, call divinely to those MIGHTY ONES, who have laid hand on sword: PEACE BE UNTO YOU! AMEN Source www.croatianhistory.net |
Translations from German version (of the unknown Croatian original) into Croatian and English by Dr. Borislav Arapović,
publihed in his important monograph
Borislav Arapović: Hrvatski mirospis 1778, Matica hrvatska, Mostar, 1999, ISBN 9958-9448-2-0
publihed in his important monograph
Borislav Arapović: Hrvatski mirospis 1778, Matica hrvatska, Mostar, 1999, ISBN 9958-9448-2-0
A Remarkable Adress of Croatian Minister, 1778, published in German in the same year
A Remarkable Adress of Croatian Minister, 1778, published in Dutch in the Hague (sic!) in the same year
| Dr. Borislav Arapovic is a honorary president of the Institute for Bible Translation, Stockholm, Helsinki, Moscow, Los Angeles etc., living in Stockholm, Sweden. Born in Bisine, Bosnia and Herzegovina, in 1935, studied in Croatia’s capital Zagreb, emigrated in 1965 to Sweden due to political reasons, in Stockholm earned his Ph.D. In 1973 he founded The Institute for Translation of The Bible into Languages of (former) Soviet Union. In 1996 the Russian Academy of Sciences conferred him a doctorate honoris causa. In 1999 he was elected foreign member of the Russian Academy of Sciences. For the creation of the Children’s Bible in 1983, Dr. Borislav Arapovic was awarded the Leo Tolstoy medal by the Russian Children’s Fund. In the period of 1983-90 ten editions of the Children’s Bible in five million copies were printed for free distribution in Russia. Photo from the Institute for Bible Translation, Russia. See Arapovic’s biography in Swedish. Source www.croatianhistory.net 25.05.10 The award to the founder of Institute for Bible Translation (IBT) Dr. Borislav Arapovic, of an honorary diploma as a Foreign Member of the Russian Academy of Sciences |
| Zlatne povelje Matice hrvatske Borislav Arapović: Hrvatski mirospis 1778 Matica hrvatska Mostar, 1999 O Neobienom govoru napisanu 1778, tekstu nepoznatoga hrvatskog autora, prvi put poeelo se pisati tek 1988, kada ga je na simpoziju u Zagrebu predstavila švedska slavistica Greta Hjelm-Milczyn. Hrvatski izvornik spisa za sada nije poznat, pa je tekst dostupan samo u prijevodima, odnosno na njemaekom, nizozemskom, švedskom i latvijskom jeziku. Puni naslov, prenesen iz njemaekog prijevoda, glasi: >>Neobieni govor / jednoga / hrvatskog / duhovnika / održan onima koji u rat krenuše / 1778.<< Knjiga Borislava Arapovića donosi pretisak svih do sada poznatih izdanja Neobienog govora, s opsežnim uvodom u kojemu Arapović razlaže prilike vezane uz ovaj tekst. Neobieni govor prigodna je propovijed kakve su bile uobieajene u 18. stoljeću, kada su vojske polazile rat. Većinu vojnika u Austrijskoj Carevini u to doba einili su hrvatski vojnici, i nije čudno što je bilo potrebe da se upravo njima održi takav govor. Povod je bio rat za bavarsku baštinu koji je Austrija vodila s Pruskom sedamdesetih godina osamnaestoga stoljeća. Mnogo je zanimljivosti vezanih uz ovaj tekst, dug svega nekoliko stranica. Jedna od njih, već spomenuta, tiee se autora koji je, iako nepoznat, vrlo vjerojatno bio Hrvat. Tako sugerira naslov. (Stanovita suzdržanost od ovoga zakljueka uvjetovana je mogućnošću da je tekst objavljen kao prijevod zbog bojazni samoga autora da se otkrije.) Bilješka u latvijskom prijevodu spominje sudbinu autorovu: zbog zastrašivanja vojske baeen u okove i priveden njemaekom caru, a ovaj ga oslobodi krivnje i postavi za prvoga dvorskog kapelana. Od ovoga zanimljiviji je sam sadržaj govora i stil kojim je pisan. Govor ne veliea rat (>>Rat, braćo moja, rijee je strašna!<<), kao veaeina onda1njih govora takve vrste, nego istiee prednosti mira (>>O miru! Miru! ne odstupio ti od nas!<<). Ova pacifistieka poruka, uz izra 3/4 enu vojnu etiku (>>…hoaeu vas samo opomenuti da ne poeinjate nikakvih okrutnosti, da ne otimate, ne pljaekate, ne pustošite vatrom kuaei1ta nedu 3/4 nih…<<) zaeudujuaee je izravna s obzirom na vrijeme u kojem je pisana. Va 3/4 no je reaei da je autor upotrijebio mnoge stilske i retorieke figure, pa je i zbog toga eak pet nakladnika istaklo izvrsnost Govora kao razlog prevodenja. Posebno je pitanje domoljublja. Autor, naime, u samom tekstu ne upotrebljava pridjev hrvatski, ali istiee pruske vojne vrline, što je izravna kritika austrijske vojske i posredan naein da se izrazi domoljublje. Arapović se u predgovoru osvraee i na ostale istodobne propovijedi vojnicima, spominjuaei Johanna Koracsonyja, Filipa Stankoviaea, Ivana pl. Vukasoviaea i Josipa Stojanoviaea. Svi oni, suprotno autoru Neobienog govora, potieu na rat i nagla1avaju dužnost vojnika da slu 3/4 i interesima cara i tako ispuni zapovijedi Bo 3/4 je. Spominje i Bla 3/4 a Tadijanoviaea, za kojega se ne zna da li je objavio neku slienu propovijed, ali ga je va 3/4 no spomenuti kao primjer tada1njega hrvatskog domoljuba i autora dviju knjiga. U istom kontekstu pi1e i o Filipu Grabovcu, koji u svojoj knjizi govori o ratovanju Hrvata za tuđe interese. Arapović istiee i dugu tradiciju hrvatske antiratne književnosti, pa spominje i citira Ivana Eesmiekog, Brnu Karnarutiaea, Frana Krstu Frankopana, Vladislava Meneetiaea, Brnu D 3/4 amanjiaea, Matiju Pera Kataneiaea i Miroslava Krle 3/4 u. U knjizi se, nakon prijevoda Neobienog govora s njemaekoga na hrvatski koji se nalazi u Arapoviaeevu uvodnom tekstu Rijee unaprijed, nalazi ukupno deset pretisaka izdanja Neobienog govora: Njemaeki prijevod, 1778; Nizozemski prijevod, ‘s-Gravenhage, 1778; Nizozemski prijevod, Amsterdam, 1778; Nizozemski prijevod, Leeuwarden, 1778; (C)vedski prijevod, Norrköping, 1778; (C)vedski prijevod, Stockholm, 1779; Latvijski prijevod, Riga-Leipzig 1804; Ispravljeni njemaeki prijevod; Riga — Leipzig, 1804; Pretisak latvijskog i njemaekog prijevoda, Riga, 1804; Latvijski prijevod, Jelgawa, 1805. Svakome prethodi kratka uvodna napomena, a slijedi ih sa 3/4 etak predgovora i tekst Neobienog govora na engleskom jeziku. Autor je knjigu koncipirao skladno, dao joj vrijednost pretiscima dvjestotinjak godina starih prijevoda i donio informativan uvod (kojega je eitanje gdjegdje ote 3/4 ano zbog formalnog propusta: velike cezure zato što se rijeei ne rastavljaju). Znaeenje ove knjige u cjelini je golemo, jer je eitateljima pribli 3/4 ila svojevremeno najprevodeniji rad napisan na hrvatskom jeziku i pridonijela da se otkrije vrijednost Neobienog govora, dosad u kroatistici premalo poznata. Vesna Zednik Izvor http://www.matica.hr |
| Biography of Borislav Arapović and his selected refererences, in Swedish Biografi Borislav Arapovic skriver pa kroatiska, svenska och ryska. Han föddes 1935 i Bisini, Hercegovina, och är av kroatiskt ursprung. Studier 1960-65 vid Ekonomiska fakulteten, universitetet i Zagreb. Arapovic kom till Sverige som flykting 1965 och var da nybliven civilekonom. Han fick först arbete vid KF och sedan vid IBM i Stockholm. 1973 grundade han och blev direktör för Institutet för Bibelöversättning – IFB. De arbetade främst med bibelutgavor pa Sovjetunionens minoritetssprak. Arapovic bedrev studier vid Institutionen för slaviska och baltiska sprak, Stockholms universitet, och blev fil.dr. i slaviska sprak 1984. Han är medlem i Herceg-Bosniens kroatiska författarförbund och Sveriges Invandrarförfattares förbund. Arapovic är huvudsakligen lyriker, har ocksa varit verksam som översättare. 1999 blev han invald i den Ryska vetenskapsakademien, främst p.g.a. hans grundade av IFB. 1997 hade IFB översatt och publicerat biblar, nya testamenten och enstaka bibelböcker pa 49 sprak. Barnbibeln, skriven pa ryska tillsammans med Vera Mattelmäki, är hittills tryckt pa fyrtio sprak, bl.a. pa hebreiska och kinesiska, i närmare tio miljoner exemplar. Hans diktsamling Prolomom (Längs avgrnden, 2005) tilldelades ar 2006 Bosnien-Herzegovinas kroatiska författarförbunds pris “Antun Branko Simic”. Diktsamlingen Irrvindar har publicerats även med runskrift. Egna verk: Zvoncici. – Zagreb : Put zivota, 1977. Miroslav Krlezas Den kroatiske guden Mars : tillkomsthistoria, stil, genre. – Stockholm : Inst. för slaviska och baltiska sprak, Univ., 1984. – 183 s. : ill. – (Stockholm Slavic papers ; 2) – ISBN 91-7146-340-2 Östgötasonen : Karl Einar Johansson. – Stockholm : B. Arapovic, 1988. – 128 s. : ill., faks. Iz nocnog dnevnika. – Zagreb : Graficki zavod Hrvatske, 1989. – 61 s. – ISBN 86-81557-01-7 Manowkneri astavacasownj. – Stokholm : Astavacasonci targmanowtyan institowt [Institutet för bibelöversättning], 1992. – 542 s. : färgill., kartor i färg. – ISBN 91-88394-06-9 (inb.) Tamnionik. – Zagreb : Graficki zavod Hrvatske, 1992. – 82 s. – ISBN: 86-399-0322-0 Kamenopis. – Mostar : Napredak, 1993. Till alla tungomal och folk : Institutet för bibelöversättning 20 ar, 1973-1993 : [jubileumsskrift]. – Stockholm : Institutet för bibelöversättning, 1993. – 63 s. : ill. – ISBN 91-88394-34-4 Rev. utg. – Stockholm : Institutet för bibelöversättning, 1995. – 96 s. : ill. – ISBN 91-88394-87-5 (korr.) Bibelns sidenväg : [jubileumsbok]. – Stockholm : Institutet för bibelöversättning, 1998. – 200 s. – ISBN 91-89122-00-3 Hrvatski mirospis 1778. – Mostar : Matica hrvatska, 1999. – 206 s. – ISBN: 9958-9448-2-0 Povratak hrvatskih pukovnija 1779 : I. Vukasovicev nagovor Kurze Anrede i anonimni stihovez Die Heimkunft der Kroaten 1779, nastanak, poruka, pisac, prijevod. – Mostar : Matica hrvatska, 2000. – 145 s. : ill. – ISBN: 9958-9448-4-7 Krigsdimmor : fran Kroatien och Bosnien-Hercegovina 1991-1995. – Stockholm : Codices, 2002. – 312 s. – ISBN: 91-631-2499-8 between despair and lamentation / [translated from Croatian by Ivana Pozajić Jerić]. – Expanded ed. – Elmhurst, Ill. : Elmhurst College, 2002. – 46 s. : ill. – ISBN: 0-9715120-0-0 Bibliografija perevodov Biblii na jazyki narodov Rossii, stran SNG i Baltii / [redakcionnaja kollegija: T. Majskaja …]. – Moskva : Institut perevoda Biblii, 2003. – 374 s. : faks. – ISBN: 5-93943-065-1 Gog i Magog chorvatskij : cikl stichov v perevode s chorvatskogo na russkij, avarskij, darginskij, kumykskij, lakskij, lezginskij, nogajskij, tabasaranskij jazyki. – Machačkala : DNC RAN, 2004. – 75 s. – ISBN:5-94434-032-0 Gog i Magog hrvatski. – Mostar : DHK HB, 2004. – 265 s. – (Biblioteka Suvremenici ;32). – ISBN: 9958-798-04-2 Prolomom. – Mostar : DHK HB, 2005. – 82 s. – (Biblioteka Suvremenici ;40). – ISBN: 9958-798-11-5 ha-Tanakh ve-ha-berit ha-ḥadasha bitmunot : [sipure ha-Tanakh ve-ha-berit ha-ḥadasha ʻim temunot = Illustrated Bible : Bible stories with pictures / Burislav Arapuvits ve-Vera Maṭelmaqi ; targum me-anglit: Śarah Nerʼel ; orekh: Braneh Kaltsevits / Borislav Arapovich and Vera Mattelmäki ; translator: Sara Nerel ; editor: Brane Kalcevic]. – Stockholm : Institute for Bible translation, cop. 2009. – 518 s., : ill. – ISBN:978-91-977187-7-6 (inb.) Irrvindar : 100 valda dikter. – Trangsund : Codices, 2010. – 134 s. – ISBN:978-91-970334-0-4 Irrvindar : 100 valda dikter / [översättning fran kroatiska till svenska av Vesna Corbo]. – Trangsund : Codices, 2010. – 137 s. – ISBN:978-91-970334-1-1 Utgivare av: Pentateuch in Chuvash : I.Ya. Yakovlev’s translation of Genesis 1:1-Numbers 18:5 / with a historical introduction: Boris Arapovic (ed.). – Stockholm : Institute for Bible Translation [Institutet för bibelöversättning], 1988. – 304 s. – ISBN 91-88394-47-6 (inb.) Sjeverne krijesnice : zbirka stihova hrvatske djece u Švedskoj s nastavom hrvatskoga jezika u Švedskim osnovnim školama pisanih u proljeće 2007 / priredio: Borislav Arapovič. – Bromma : Hrvatsko kulturno društvo “Matija Gubec”, 2007. – 103 s. : ill. – ISBN: 978-91-977189-0-5 Medverkat i: Jag fruktar för dig, mänsklighet. – Stockholm : Invandrarnas kulturcentrum, 1987. Detskaja Biblija : biblejskie rasskazy v kartinkach / [A. Mansurova i B. Arapovic]. – 3., dop. izd. – Stokgolm : Institut perevoda Biblii [Institutet för bibelöversättning]. – 1988. – 394 s. : färgill. Ett öppet fönster : överblick över jugoslavernas poesi i Sverige i urval av Jon Milos. – Stehag : Symposion, 1990. – 47 s. : ill. Bernu Bibele : [ilustreti Bibeles stasti] / [Borislavs Arapovics un Vera Matelmeki]. – 1. izd. – Stokholma : Bibeles tulkojumu instituts [Institutet för bibelöversättning], 1992. – 543 s. : färgill., kartor i färg. – ISBN 91-88394-14-X (inb.) Biblia pentru copii : [povestiri biblice cu ilustratii] / [Borislav Arapovici si Vera Mattelmiaki] ; [traducere din limba rusa de Nicolae Doru si Julian Craita], 1. ed. – Stockholm : Institutul de traduceri ale Bibliei [Institutet för bibelöversättning], 1992. – 542 s. : färgill., kartor i färg. – ISBN 91-88394-18-2 (inb.) Detskaja Biblija : [biblejskie rasskazy v kartinkach] / [Borislav Arapovic i Vera Mattelmjaki]. – 25. izd. – Stokgolm : Institut perevoda Biblii [Institutet för bibelöversättning], 1992. – 542 s. : färgill., kartor i färg. – ISBN 91-88394-00-X (inb.) Dzicjacaja Biblija : [biblejskija apavjadanni z maljunkami] / [Baryslau Arapovic i Vera Maccëlmjaki]. – 2. vyd. – Stakholm : Instytut perakladu Biblii [Institutet för bibelöversättning], 1992. – 542 s. : färgill., kartor i färg. – ISBN 91-88394-05-0 (inb.) Dytjaca Biblija : [biblijni opovidannja v maljunkach] / [Boryslav Arapovyc ta Vira Mattelmjaky] ; [pereklad z rosijskoi Oksany Halyckoi i Valentyny Novomyrovoi ; redaktor: Fedir Mlyncenko]. – 1. vyd. – Stokholm : Instytut perekladu Biblii [Institutet för bibelöversättning], 1992. – 542 s. : färgill., kartor i färg. – ISBN 91-88394-10-7 (inb.) Iisus drug detej. – Stokgolm : Institut perevoda Biblii [Institutet för bibelöversättning], 1993. – 62 s. : färgill. – ISBN 91-88394-09-3 Jeso syvaellaetty chaelar. – Stokgolm : Bibli taelmacgaenaeg institut [Institutet för bibelöversättning]. – 1993. – 62 s. : färgill. – ISBN 91-88394-37-9 La Biblia para ninos / [Borislav Arapovic y Vera Mattelmäki]. – 1. ed. – Stockholm : Institute for Bible Translation [Institutet för bibelöversättning], 1993. – 518 s. : färgill. – ISBN 91-88394-20-4 (inb.) Östgötadottern / Borislav Arapovic och Linnéa Johansson. – Stockholm : Mostar : Codex, 1993. – 171 s. : ill. Biblija ba vositai suratho / [Borislav Arapovich va Vera Mattelmjaki]. – Stokgolm : Instituti tarjimai Biblija [Institutet för bibelöversättning]. – 1994. – 543 s. : färgill., kartor i färg. – ISBN 91-88394-72-7 (inb.) Djecja Biblija : [biblijske price u slikama] / [Borislav Arapovic i Vera Mattelmäki] ; [prijevod: Stanka Pavuna]. – 1. izd. – Stockholm : Institut za prevodenje Biblije [Institutet för bibelöversättning]. – 1994. – 542 s. : färgill., kartor i färg. – ISBN 91-88394-70-0 (inb.) Iisus nylpioslen essy. – Eskerysa potton. – Stokgolm : Chelsinki : Biblies beryktonja institut [Institutet för bibelöversättning], 1994. – 62 s. : färgill. – ISBN 91-88394-65-4 Iso masih haëtidan lavhalar : Inzilning uzbekca tarzimasidan tanlangan parcalar : izoh va suratlar bilan. – Stokgolm : Muqaddas kitobni tarzima qilis instituti [Institutet för bibelöversättning], 1994. – 62 s. : färgill. – ISBN 91-88394-26-3 Ny uppl. – Stokgolm : Muqaddas kitobni tarzima qilis instituti [Institutet för bibelöversättning], 1995. – 62 s. : färgill. – ISBN 91-88394-83-2 Isus – celjadly ërt. – Vidlana jozodom. – Stokgolm : Chelsinki : Biblija vudzodan institut [Institutet för bibelöversättning], 1994. – 62 s. : färgill. – ISBN 91-88394-64-6 Ogho biblijata / [Borislav Arapovich uonna Vera Mattelmjaki] ; [nuuchchalyyttan N. Luginov, A. Shaposhnikova tylbaaha]. – Stokgolm : Biblija tylbaahyn instituta [Institutet för bibelöversättning]. – 1994. – 542 s. : färgill., kartor i färg. – ISBN 91-88394-74-3 (inb.) Haëti Iso / [Borislav Arapovic va Vera Mattelmjaki]. – Stokgolm : Instituti tarjimai Biblija [Institutet för bibelöversättning], 1995. – 62 s. : färgill. – ISBN 91-88394-84-0 Ieso qmacvilta megobaria. – Stokholmi : Bibliis targmnis instituti [Institutet för bibelöversättning], 1995. – 62 s. : färgill. – ISBN 91-88394-71-9 Isa balalardyng zanasyry. – Stokgolm : Kieli kitapty Audaru Instituty [Institutet för bibelöversättning], 1995. – 62 s. : färgill. – ISBN 91-88394-55-7 Isus druh ditej / [Boryslav Arapovyc i Vira Mattelmjaky]. – 1. vyd. – Stokholm : Instytut perekladu Biblii [Institutet för bibelöversättning], 1995. – 62 s. : färgill. – ISBN 91-88394-61-1 Isus ittnen jalgasna. – Varzaman noldafks. – Stokgolm : Chelsinki : Biblijan ëtaftoma instituts [Institutet för bibelöversättning], 1995. – 64 s. : färgill. – ISBN 91-88394-94-8 Isus, tetjavlan tangzy. – Pytarisy lykmas. – Stokgolm : Helsinki : Biblim sarysy institut [Institutet för bibelöversättning], 1995. – 64 s. : ill. – ISBN 91-88394-98-0 Jeso syvaellaetty chaelar. – 3. [izd.] – Stokgolm : Bibli taelmacgaenaeg institut [Institutet för bibelöversättning], 1995. – 62 s. : färgill. – ISBN 91-88394-82-4 Ushag Bibliiasy / [Borislav Arapovich ve Vera Mattelmiaki]. – Stokholm : Bibliia tarchuma institutu [Institutet för bibelöversättning], 1995. – 542 s. : färgill., kartor i färg. – ISBN 91-88394-78-6 (inb.) Världen i Sverige : en internationell antologi / av Madeleine Grive och Mehmed Uzun. – Stockholm : En bok för alla, 1995. – 407 s. : ill. – (En bok för alla) – ISBN 91-7448-830-9 Lapsiden Biblii / Biblijan sanutesed kuvidenke: Borislav Arapovic ; vepsäks om kändnu: Nina Zaiceva. – Stokgol’m : Helsinki : Biblijan kändmizen institut, 1996. – 542 s. : färgill. – ISBN 91-88794-11-3 Perevod Biblii : lingvisticeskie, istoriko-kulturnye i bogoslovskie aspekty : materialy konferencii, Moskva, 18-19 nojabrja 1994 goda / [redakcionnaja kollegija: B. Arapovic, …], Moskva : Inst. perevoda Biblii, 1996. – 225 s. – ISBN 5-89116-035-8 (Inst. perevoda Biblii, Moskva) ; 91-88794-64-4 (Inst. perevoda Biblii, Stokgolm) Barnbibeln : [bibliska berättelser i bilder] / [Borislav Arapovičs och Vera Mattelmäki]. – Stockholm : Institutet för bibelöversättning, 2010. – 542 s. : färgill., kartor i färg. – ISBN:978-91-978176-5-3 Source www.immi.se |
Borislav Arapović: Gog i magog hrvatski, DHK HB Mostar, 2004.
| Borislav Arapović, Gog i Magog hrvatski, Naklada DHK HB, Mostar 2004. Proeitao sam dosta toga od dobrih napisanih knjiga o Domovinskom ratu. No, nigdje nisam naišao na tako žestoko izraženu hrvatsku muku kao u Arapovićevoj knjizi Gog i Magog hrvatski. Ponekada ju je zbog toga teško čitati, želudac jednostavno ne može podnijeti sav taj užas. Ipak, nije to na način današnjeg pisanja gdje je muka, izlijevanje zla svrha sama po sebi. Arapović kao da svjetlom svoje svjetiljke obasjava zlo da bi bilo manje strašno, da bi zbog pokazane rugobe privlaeilo manje ljudi. Ovakvom dojmu pridonosi poseban Arapovićev način pisanja u većini novela u knjizi. Ne zna se gdje reeenice poeinju, a gdje završavaju, riječi teku kao slijed misli, bremenite sadržajem, neuhvatljive poput vremena. Poeesto svojim izgovorom oponašaju neku sliku. Na taj naein eitatelj je i nehotice uvueen u samu srž zbivanja. Ne osjeća, naime, da zajedno s piscem stoji negdje po strani, već se i sam pretvara u žrtvu. Najbolji primjer za ovo je prva novela u knjizi pod naslovom Bršljan. Slijedi je zacijelo Gimnazijalka Ivana. U jednome trenutku nađemo se u razmišljanju da trebamo uletjeti i jednostavno rasprpati svo to događanje. A pred nama je samo bijeli list papira s crnim slovima! Radnja novela zbiva se u Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj i po još nekim krajevima u bijelom svijetu kamo su rat, komunizam i drugi povijesni usudi rastjerali Hrvate. Ne govori se mnogo o drugima, nego se samo kuša pobijediti tu povijesnu crnu hrvatsku muku. Arapović kao da je uzima na dlan i provjerava joj snagu, oštrinu. Postupa na naein filmova Zrinka Ogreste. Eini ti se sve je crno, sve je propalo, a ono se negdje tamo ukazuje nada. Hrvatska je muka pobijeđena, može se uzdignute glave naprijed. U tom hrvanju s mukom neprijatelj ipak nije ocrtan bojama mržnje. To je ona zanimljiva nit koja se proteže iz hrvatske knjige u knjigu o Domovinskom ratu. Na trenutak nam bude žao tih neprijatelja, eudimo se kako su mogli pasti tako nisko. Arapović to, za razliku od nekih drugih, ne istražuje, zadovoljava se time da nam pokaže njihovu zloću. To je njegov odgovor o muci njegova naroda. Postupa potpuno iskreno i potpuno zauzeto. Njegov je narod napadnut i on ne može stajati po strani. Eak ponegdje govori kako ga je stid što sve samo zapisuje, a ne bori se zajedno s drugima. Uzalud opravdan razlog. Muka naroda vrišti do neba i ne može je se ne euti. O eemu ja ovo? O piscu koji vjeruje u domovinu, u sebe, u svoje. Eitam u novinama pohvalu jednome drugome piscu. Kažu da je dobro da je ono što je pisao po novinama skupio u knjigu. Još se bolje može vidjeti njegova oštrina, njegova britkost, njegovo hrvanje sa svakodnevnim lošim pojavama u društvu. Još sam jedanput proeitao ime: ne, oei me ne varaju, to je onaj pisac kojega poznajem, ali drugaeije nego Arapovića. Ukratko, nikada nije napisao nešto ovakvo kao Arapović, nikada nije progovorio o onome što on opisuje. Rekao bih, još jedna muka hrvatskome narodu. Ponovno se bojevi biju, ali sada nekim drugim sredstvima. Hrvatski narod ne smije uzmaći, budući da će teško dobiti drugu priliku. Spomenuo sam novelu Bršljan. Opisuje hod u mimohodu ljudi stjeranih kao stoka. Progonitelji ih tako i doživljavaju. Oni, pak, samo gledaju kako preživjeti, nadajući se da se ipak ne će dogoditi ono što im se eini da će biti. Povijest je na kraju zabilježila da su ih jednoga dana, njih 88, našli zakopane na smetlištu. Pobili su ih bez razlike. Tu je i djeeak koji prodaje igraeke da bi preživio on i tko zna tko još. Granate svakodnevno padaju, pokapanja se vrše kao na tekućoj vrpci u svako vrijeme i na svakom mjestu. Došao je jednoga dana red i na dječaka. Prodavač oružja jednako dobro trguje s obje strane. One koji se brane opskrbljuje neprobojnim sredstvima, a one koji napadaju sredstvima koja mogu probiti ona neprobojna. Posao je posao, kažu trgovci koji su bezdušni. U tuđem dalekom svijetu gdje se ne ratuje ljudi jednako umiru nesretno i sami. Razlog: otuđenost koja vlada. Ni slavlja Božića ne protjeeu mirno. Granate padaju i na crkvu i ubijaju sve što stignu. Bojovnici se pokapaju, drugi prekaljeni vojnici na svoj izvoran naein raspravljaju o ratu, svijetu, svemu. Njima je sve ravno, mišlju prodiru do u dubinu. Izbjeglica u liku djevojeice zavedena je u tuđem svijetu, bez svoje krivnje. Hrvati su se još davno tukli po Europi, ali za tuđe probitke. Profesor historije ne dopušta gimnazijalki Ivani studirati povijest. Šalje je u grob. Nakon obavljena zadatka na poznatu mjestu, prolupaš, izgubiš se barem na trenutak. On je otišao dragovoljno u rat, ranjen je, sveli ga na prosjački štap; on je, naprotiv, dragovoljno otišao u tuđinu, obogatio se, sveli ga na uzor u društvu. Oponašajući u blijedim crtama Arapovićevo pismo kušao sam iznijeti ono o eemu se u knjizi radi. Dotaknuti su mnogi vidovi hrvatske suvremene muke. Arapović nije pisac koji do u beskraj slijedi samo jednu misao vodilju. Kuša tražiti istinu na raznim stranama. Fukare ga zanimaju samo utoliko da im može reći da su fukare i ništa više. Ne želi u društvu s njima zaboravljati na sve ono što se zadnjih godina događalo s njegovim narodom. Dok ide tuđim dalekim svijetom, sjeća se tko je i što je. Ne će zbog toga dobiti neku od razvikanih nagrada, ali hoće dobiti priznanje svoga naroda. Zar je to malo ili bezvrijedno? Arapović naglašava da su susjedi oni koji eine sva nabrojana zla. Odmetnuli su se u napadaee preko noći, skrivećki. To znaei da su već odavno nešto takvo spremali. Odatle mu namisao da knjizi dadne naslov Gog i Magog hrvatski. Sve je to za njega bijedno i jadno. Ne ide mu u glavu kako se te usijane glave ne mogu već jedanput dosjetiti da moramo živjeti kao dobri, istinski susjedi. Svi oni koji nas huškaju jedni na druge samo su naši zatornici i ništa više. Uz novele u knjizi su navedene i pjesme koje se odnose na događaje iz Domovinskog rata. Unatoe tome što progovaraju o istome i u istom tonu, nisam pristalica da se ovako miješaju književne vrste. Bolje je imati jednu knjigu novela i jednu knjigu pjesama, a ne neki križanac između toga. Ipak, ovo ne umanjuje snagu Arapovićeva pisanja. Rijee je samo o prilazu književnoj tvari. Dobro je pročitati Arapovićevu knjigu. Ne bi se samo u njoj trebalo tražiti razloga za napad na onu drugu stranu. Radije u njoj treba tražiti razloge da od toga odustanemo. Netko mora biti nositelj drugačijega ponašanja. Naravno da to ne će isključivati njegovu spremnost na sve. Hrvatski pisci imaju zadaću pomoći svome narodu u tome, a ne još mu se rugati i tako doprinositi muci kroz koju je prošao i kroz koju prolazi. Književnost je zrcalo lienosti i stvarnosti. Arapović to dobro zna. Miljenko Stojić Radiopostaja “Mir” Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 2. kolovoza 2004., 21.00 – 21.45 |
Borislav Arapović: Prolomom, DHK HB Mostar, 2005.
| KRIK U NOĆ Borislav Arapović: Prolomom, Naklada DHK HB, Mostar, 2005. Mimo nametnutih pravila igre, u skromnosti i tišini, trenutno se u hrvatskom narodu rada velika književnost. Sudionici su pisci iz svih krajeva svijeta koji njeguju pripadnost hrvatskoj književnosti. Dogodio se, naime, veliki obrat. Jedan narod, silom moćnika ostavljen bez države i bez prava koja mu kao narodu pripadaju, devedesetih godina prošlog stoljeća uspio je pobjeći iz ropstva. Poeeo se objedinjavati, ma gdje da se nalazio. Tamnieari su se dali na posao i nastala je velika, nesmiljena hajka. Pisci su se našli usred nje. Kojim putem krenuti? Odlueili su krenuti svojim, hrvatskim putom. Na suvremen naein progovorili su kao subjekt u ovom uzburkanom svijetu. Borislav Arapović jedan je od onih koji je znao što mu je činiti. Živeći na Zapadu upio je u sebe osjećaj za slobodu i saeuvao ga unatoe sirenskog zova licemjerja. Netko će reći da nije zaboravio svoj narod, ja bih rekao da nije zaboravio one koji su ugnjeteni. Dokazuje to i njegov životopis. Još dok je komunizam carevao u SSSR-u na svoj naein borio se protiv njega. KGB mu je bio za petama. Tzv. ‘pametni’ okanili bi se takvog posla, ali ne on. Naravno da nije zaboravljao ni svoj narod. Njemu je između ostaloga prije koju godinu podario knjigu ‘Gog i magog hrvatski’, sada mu podaruje zbirku ‘Prolomom’. Ustrajno gradi pjesništvo bez uzmaka, pjesništvo koje nema ništa s lažnim čovjekoljubljem. Kriči za izgubljenom ljudskošću, kriči u noć oko sebe. Nikoga ne štedi. Jednako napada prevrtljivce na Zapadu, kao i one u svome narodu i u matičnoj državi. Takvi su doprinijeli da se nema kamo vratiti u kraju u kojem se rodio. Zatiranje jednoga naroda, ili etničko čišćenje kako se to licemjerno danas kaže, dovedeno je do svoga kraja. Gospodari događanja budno paze da se nitko ne uznemiri. Uzalud povici svećenika, redovništva, biskupa, vjernika. Sve je dogovoreno za zelenim stolom, u miru, i nije dopušteno remetiti dogovor. A dogovorili su se ‘oni’. Arapović o tomu naroeito pjeva u ciklusu Eurobaalske bakanalije. Bože, koliko je muke zbijeno u tih nekoliko pjesama! Da ne povjerujemo da se to događa na ovim prostorima, u stoljeće koje se naziva 21. Iz dosad iznesenog vidimo da sadašnjost, dnevni događaji, itekako utjeeu na pjesnika. Kolikogod da ima istaneanu lirsku žicu, on je trenutno pjesnik prkosa, bunta, pjesnik društvenih zbivanja. Svako malo to u ovoj zbirci izbija na vidjelo. O eemu god da pjeva on se iznova vraća muci u sebi. Ne prihvaća stvari onako kako idu, kako nam ih žele prikazati, on o njima govori na svoj način. Može nam ponekada zazvueati oporo, ali ta je oporost opravdana. Navedimo njegovu pjesmu ‘Ne dolazi, Gospodine…’. Evo nekih stihova. ‘Ne dolazi nam i ove godine, Gospodine,/ manje je sada mjesta u našim vilama i hotelima/ nego nekad u betlehemskim straćarama i noćištima …/ Ne dođi nam kao dijete, Gospodine,/ jer kome je kod nas još i do djece? …/ A ako ipak odlučiš doći i ove godine/ u ovu našu lijepu prelijepu, …/ nek Josip pripazi na svoje magare,/ da mu i njeg ne bi naši tajkuni ukrali pa prodali …/ Ne dođi nam, Gospodine, i ove godine kao dijete,/ nego dođi kao onaj koji uvijek jesi,/ svega svijeta Svevladar presveti …/ Oeisti taj svoj hram i od eurofarizeja,/ koji cijede naše komarce …/ Oprosti peru ovom drskom, jadnom, nalomljenom,/ Gospodine,/ dođi nam dođi i ove godine …’ Zar nas ne diraju ovi stihovi i zar kompozicija pjesme nije dobro postavljena? Svojom jednostavnom dubinom sliei psalmima koje je u svojoj muci ispjevao židovski narod. Ovoj bih pjesmi pridružio i pjesmu ‘Uskrs u Den Haagu’. Poeinje ovako: ‘pa kad i ovoga Uskrsa ustaneš/ gospodine/ pokaži se i našim/ dreyfusovski žrtvovanim u den haagu/ koje pohvataše/ dok su s jednog tisućgodišnjega groba/ nekog naroda tvoga/ odvaljivali kamen’ Hrvatski pjesnik kao bilo, kao duša svoga naroda, kriei zbog nepravde koja se nanosi ne samo hrvatskom narodu, već i svim ljudima kojima je do pravde i istine. Haag je uvrjeda i za njih, prijetnja nad njihovim glavama. Ako se ovako nastavi, pitanje je samo kada će i oni doći na red. I onda kada ne govori o trenutnim događanjima, Arapović u ovoj zbirci i nadalje svira na slienim glazbalima. Govori o teškom bivovanju na prostorima gdje se rodio. Samo, taj govor nije tako jasan kao u navedenim pjesmama. Služi se i filozofiranjem da bi izrekao svoju misao (U praskozorju sutona). Ipak, stih mu nije toliko ispunjen mislima koje bi u nama trebale proizvesti određenu sliku, već je ispunjen slikama koje će u nama proizvesti određenu misao. Na taj naein svrstava se u postmoderniste, one koji su shvatili da ni u prošlosti nije sve tako crno. Taj pravac u današnjoj književnosti dobiva sve više pristalica pa je za oeekivati da će biti sve više onih koji će u javnosti prepoznati Arapovićev govor. Uspije li hrvatski narod saeuvati svoju državu ovo razdoblje hrvatske književnosti, čiji je Arapović punopravni elan, bit će opisivano kao slavno. Govorit će se o njemu kao o književnosti samizdata i slienih pothvata u vrijeme protuljudskog komunizma. Ovo je književnost razbijanja okova oko tijela i okova oko duše. Ne će je i ne žele određeni razumjeti, eak ni u hrvatskom narodu. Ali ovo je prava nepatvorena književnost, književnost pojedinca i naroda koji je odlueio uspjeti. No, pritom uvijek treba paziti da književnost ostane književnošću kad govori i o trenutnim događajima. Po mom uvjerenju Arapović je uspio u tomu. Oeito, pjesnik je u njemu jaei od sve boli koja se nakupila. Zbog pjesništva nije prestao biti eovjekom. Koliko to razumiju predstavnici današnje književnosti? Ne ću pitati za narod. On zacijelo razumije. Bilo kako bilo, Arapović nam je podario dobro djelo. Isplati ga se eitati i kao djelo lijepe umjetnosti i kao duhovnu okrjepu. Miljenko Stojić Radiopostaja ‘Mir’ Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 12. rujna 2005., 21.00 – 21.45; Most (The Bridge), 1-2, Društvo hrvatskih književnika / The Croatian writers’ association, Zagreb, lipanj 2006., str. 74. – 75.; Predstavljanje, Mostar (HNK – Mala scena), 7. studenoga 2006.; Hercegovina franciscana, II, 2, Mostar, 2006., str. 355. – 357. Izvor www.miljenko.info |
| EUROBAALSKE BAKANALIJE ”Eurobaalske bakanalije” su odjeljak od šest stihoveza iz zbirke Prolomom, Mostar, 2005., nagrađene godišnjom nagradom ”Antun Branko Šimić“ Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. HRVATSKU NA KOLJENIMA guskaju nam tapšu nas i tepaju nam i uee nas kako ući pod tovarom uvjeta i vabe i prijete ko bajagi prijeee a u svome zacigarenom i parfimiranom klanu nestrpljivo eekaju jezikom već mljackaju i ruke trljaju a kako i ne bi? gdje u eurogusuniji ima takav raj? takav bakanalski zalogaj? pola ga već pokupovali i progutali i uživaju ko bubrezi u loju motreći uz cognac i whisky kako tamo neki bokci s klobukom u sklopljenim rukama s repom među drhturećim nogama i s pognutim gusjim glavama nižuć neku baalsku krunicu s usiljenim osmijehom sramežljivim smiješkom ližuć šape senilnomu lavu i servilno gladeć napudranu pudlicu i bubajuć već antikristne paragrafe za zveketave judoeure žrtvuju na žrtveniku eurobaalu i more i gore i polja i djedovska groblja i Kristovu krunu i hrvatsku kunu i sve druge narodne gotovine usto i Gotovine neke iz posebne im liste kozmetike za premazivanje crnine dresdena i hirošime i tako mi bosonogo tapkajuć za petama njegovanougojenih izgubljeni ko ubogi pučkoškolci u njihovim paragrafskim mrežama i po hodnicima hramova eurokumira molećivo molimo i skrušeno tražimo da otškrinu i nama sad jedna sad druga zatvorena vrata i uvedu nas pa makar i na lancu nas plaeljive i pokajnieke sinove onih grmećih krabata i kravata iz stotinu i jednoga rata da nas saslušaju poslušaju i usliše i grijehe nam oproste i unaprijed obećajemo sve nečitajuć potpisat samo nek nas prime i smjeste ma kud god im drago zadnja mjesta galerije ili prva vesla galije tog neofranaekoga eurohrama obvijenoga euromaglama novim maglama za naše nove guske gdje nam ni oei ni mozgovi eurodopingirani i zamagljeni više ne će trebati jer će nas već neki božanski eurokupidi hramskim labirintima provodit i preškolovat naše vukove i vueice u poslušne bakantice za eurobaalove globalne bakanalije IZ JUGOVUEINJAKA U EUROGUSINJAK i lutasmo maglama devet maglovitih vjekova a da nismo vidjeli da smo u magli pa i onaj koji skova ono ”kao guske u maglu” i sam pođe gusjim tragom bezglavo u vueinjak na odstrel guskama se našim uvijek nešto potpisuje kao i prije i Budimu i Beeu u Beogradu u Rimu ono u Bihaću pa opet u Beogradu nedavno u Daytonu hoće sada i u Bruxellesu … iz jugomraka u euromagle iz jugovueinjaka u eurogusinjak stavi i jelovnik pred guske potpisat će a tek nakon stogodišnjeg ga-ga i da-da u gusjim se mozgovima razvedrava pa se godinama guskaju da se iz svog gusjeg blata iskoprcaju tako i sad okrenusmo se od svog gusinjaka i pomamno se gegamo k nekom novom kukuruzu a u svojim zamagljenim mozgovima ne dokueujemo da je ovaj gusinjak briselski samo jedan novi u nizu svih dosadašnjih iza budimskog i beekoga i berlinskog i beogradskog i svih drugih naših bolesnih i be-bedastih bespuća i beznađa i bezdana i bezglavlja u koje su gusaci naši guske svoje vjekovima uvodili nikad se ne pitajući kako se iz tog novog gusinjaka ako ustreba a hoće baš kao i iz jugovueinjaka kako se i iz njeg iskoprcati? 6. 10. 2000., 7. 4. 2005. GROB S PREKRI(R)ENIM KRI(R)EM pobožno i poslušno mi slušamo i vjerujeno onom što nam ko guskama propovijeda euroguru pa nam je europass spas utonuće uskrsnuće a splet krila let a ne vidimo kroz te guste gusje euromagle da srljamo u zajednieki grob u svoj unigrob u svoj samim sebi iskopan eurogrob eurokulture grob s prekriženim križem 7. 4. 2005. U ADVENTU EUROBAALA vani zimska tama i bez zvijezda nebo daleko sjeverno snježno i blijeda bjelina osama sumraena otvaram božićna pisma iz jednoga zacvrkuta glasić i daljina kao s onu stranu žice zamirisa dunja bajam suha smokva zazeleni bršljan u pogaču usađen zazvoni u kamenjaru zvono zasja pšenica s ravnica u pšenici tri svijeće tropletne pali ih suhonjava ruka i gasi ih kruh u vino umoeen jedna za drugom i one veće omotnice ponude poruke prijetnje poruge i druga bljeskavila paradnoperfidna na jezicima nekim peterozvjezdanim i raste tu papirni sivi bor raste diže se i tone moj ubogi božić trobojni tone pod tone zlato- i blatotiska tone pod eurobaalske boje babilonske prosinac 2003. MINUTU DO PONOĆI (onima u Den Haagu) minutu do ponoći pridići ću s polomljena putokaza razbitu čašu skamenjena dima čašu raspršena lišća iz bezdana u duši i s beskraja pustoši i okrenuti se k vama između zemlje i bescilja otpisanim uz zvukove lijepe naše predanim i prodanim uz bludni bljesak cinieni pljesak i lihvarski zveket pod tone paragrafa pod tone kamena farizejskog hrama jednooke pravde s betoniranim nebom usred okreeena groblja i nazdraviti minutu do ponoći sretan vam još jedan sveti božić vaš nesretni krajem prosinca 2002. Ovaj je stihoverz napisan u prosincu 2002. i u rukopisu priložen B. Arapovićevim pismima od 30. XII. 2002. generalu Tihomiru Blaškiću i pukovniku Dariju Kordiću u zatvoru u Den Haagu. USKRS U DEN HAAGU pa kad i ovoga uskrsa ustaneš Gospodine pokaži se i našim dreyfusovski žrtvovanim u den haagu koje pohvataše dok su s jednoga tisućgodišnjega groba nekoga naroda tvoga odvaljivali kamen reci im Gospodine da se vremena mijenjaju jude se više za krv pravednu izdanu ne kaju niti si vežu uže oko vrata da se objese već da ih ko poslušne pse po eurohramovima vode pa i mi njihove $rebrnjake prebrojavamo i nikako da do tridese dobrojimo dok im naslijepo potpisujemo priznanice i ponciju i ponti i peremo ruke u njihovoj vodi crnoj od kostiju i kose dresdena i bleiburga i hirošime prenesi im i uskrsne eestitke nas puštenih baraba i još jednom one našima naše pri predaji im iskreno predane*** – – – – – – – – – – P.s. *** poljupce judine sijeeanj 2001. Iz zbirke Prolomom, Mostar, 2005. Zahvaljujemo akademiku Josipu Pečariću na poslanim stihovima akademika Borislava Arapovića |
Formated for CROWN by Darko Žubrinić
Distributed by www.Croatia.org . This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient, please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!
